Prisutnost

Bog je sa mnom, štoviše, Bog je u meni.
Na trenutak ću razmisliti o Božjoj životvornoj prisutnosti
u mojem tijelu, u mojem umu, u mojem srcu,
tu gdje jesam, upravo sada.

Sloboda

Gospodine, ne daj da dar slobode ikad uzimam zdravo za gotovo.
Podario si mi velik blagoslov kroz slobodu duha.
Ispuni moju dušu svojim mirom i svojom radošću.

Svjesnost

Kako se zapravo osjećam? Jesam li raspoložen? Tužan?
Možda sam vrlo spokojan, sretan što se tu nalazim.
No možda sam frustriran, zabrinut ili ljutit.
Priznajem kakav se stvarno osjećam. Bog ljubi upravo tog stvarnog mene.

Božja riječ

⁵Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. ⁶Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

⁷Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!«” ⁸Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. ⁹Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.^10Isus joj odgovori:
»Kad bi znala dar Božji
i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’,
ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive.«
¹¹Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? ¹²Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« ¹³Odgovori joj Isus:
»Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.« ¹⁵Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.«

¹⁶Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« ¹⁷Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ ¹⁸Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« ¹⁹Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. ²⁰Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« ²¹A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas
kad se nećete klanjati Ocu
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²²Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo
jer spasenje dolazi od Židova. ²³Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac. ²⁴Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.« ²⁵Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« ²⁶Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«

²⁷Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?« ²⁸Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: ²⁹“Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

³¹Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!« ³²A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.« ³³Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?« ³⁴Kaže im Isus:
»Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo. ³⁵Ne govorite li vi:
‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu. ³⁶Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju. ³⁷Tu se obistinjuje izreka:
‘Jedan sije, drugi žanje.’ ³⁸Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov.«

³⁹Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« ⁴⁰Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. ⁴¹Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi ⁴²pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«

Poticaj za razmišljanje

Samarijanka je došla na pravo mjesto i u najpovoljnijem trenutku te ondje zatekla Isusa kako je već čeka. Vrlo je brzo otkrila da je može čitati poput otvorene knjige. Može li biti, Gospodine, da i mene jednako tako poznaješ? Ako je tako pomozi mi, molim te, da imam barem malo njezine poniznosti i iskrenosti dok preispitujem kako je moj život tekao u posljednje vrijeme, kao i barem djelić njezine spremnosti na promjenu.

Razgovor

Gospodine, pomozi mi da se povežem s Tobom. Ne znam uvijek kako, ali želim primiti Tvoju ljubav i otvaram Ti svoje ruke i svoje srce. Molim te, dođi danas k meni.

Zaključak

Zahvaljujem Bogu za Njegov dar ljubavi
dok s radošću i nadom
idem služiti Njegovu narodu.

Amen