Prisutnost

Zastajem na trenutak, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji dišem, cijelo moje tijelo,
prožima Božja prisutnost.

Sloboda

Oče Nebeski, posvijesti mi svaki teret koji danas nosim i daj mi milost da ga položim podno Tvoga Križa te slobodno uđem u ovo vrijeme molitve.

Svjesnost

Dragi Bože, daj da Ti postanem sličniji provodeći vrijeme s Tobom kako bi drugi vidjeli Krista u meni i upoznali Tvoju ljubav.

Božja riječ

¹¹Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« ¹²I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. ¹³Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?«” ¹⁴I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

¹⁵A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. ¹⁶Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. ¹⁷Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ^18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. ¹⁹Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« ²⁰Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« ²²Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« ²³A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

²⁴Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« ²⁵Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« ²⁶Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

²⁷Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« ³⁰Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

³²Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. ³³A I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, ³⁴dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. ³⁵A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. ³⁶I sjedeći ondje, čuvahu ga. ³⁷I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

³⁸Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁹A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰»Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« ⁴¹Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴²»Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« ⁴⁴Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

⁴⁵Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. ⁴⁶O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? ⁴⁷A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« ⁴⁸I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. ⁴⁹A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« ⁵⁰A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. ⁵¹I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, ⁵²grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše ⁵³te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ⁵⁴A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.« ^,

Poticaj za razmišljanje

Sada ulazimo u Veliki tjedan. Raspoloženje se mijenja i osjeća se ozbiljnost. Koje se misli i osjećaji u tebi bude dok čitaš izvještaje o Muci? Možda u njima prepoznaješ sličnosti s patnjama u vlastitom životu? Možda si bio nepravedno optužen, možda nisi imao potporu kada ti je bila potrebna ili si se priklonio mnoštvu pa sada osjećaš krivnju jer nisi progovorio? Možeš razgovarati s Bogom o mislima koje se u tebi javljaju. Možda ćeš poželjeti moliti za ozdravljenje rana, a možda ćeš osjetiti poziv da ostaneš u tišini i zadržiš se uz ono što nosiš u srcu.

Razgovor

Dar govora divan je dar.
Daj da ga upotrebljavam ljubazno.
Da budem spor u izricanju teških riječi,
riječi koje vrijeđaju, izgovaraju se u ljutnji.

Zaključak

Ispunjen Božjom prisutnošću punom ljubavi,
molim da me On blagoslovi i da upravlja mojim koracima
dok krećem na Njegov posao u svojem svakodnevnom životu.

Amen