Prisutnost

Gospodine, pomozi mi da budem potpuno svjestan Tvoje svete prisutnosti. Zaogrni me svojom ljubavlju. Neka moje i Tvoje srce budu jedno.

Sloboda

Gospodine Bože, zahvaljujem ti na daru slobode.
Pomozi mi da se pošteno koristim tim darom.
Slobodan sam birati.
Pomozi mi da izaberem slijediti Tebe,
da živim kršćanskim životom i brinem se za druge.
Podsjeti me da uvijek razmišljam o onima manje sretnima od sebe:
potlačenima, zatvorenicima, onima koji se ne smiju javno moliti.
Vodi me da uvijek tražim Tvoju svetu volju u svim događajima svojega života.

Svjesnost

Podsjećam se da sam u prisutnosti Gospodinovoj.
Uteći ću se Njegovu srcu punom ljubavi.
On je moja snaga kad se osjećam slabim.
Moj je tješitelj u danima tuge.

Božja riječ

¹³I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalemašezdeset stadija. ¹⁴Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. ¹⁵I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 1^6Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. ¹⁷On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave 1⁸te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
¹⁹A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: ²⁰kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. ²²A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ²³ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. ²⁴Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« ²⁵A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! ²⁶Nije li trebalo da Kristsve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« ²⁷Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

²⁸Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. ²⁹No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
³⁰Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. ³¹Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.. ³²Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« ³³U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njim. ³⁴Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« ³⁵Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Poticaj za razmišljanje

Ovaj opis putovanja predivan je i ulijeva sigurnost jer opisuje kako vanjsko i unutarnje putovanje mogu uzajamno pomoći u očuvanju naše vjere netaknutom. Dvojica učenika započinju svoj put u vrlo lošem stanju, »snuždeni su«, i kreću se u pogrešnom smjeru – dalje od Jeruzalema. Isus ulazi neviđen i neprepoznat kao što to tako često čini. Vještinom i nježnošću privoli ih da ispričaju svoju priču. Oni ga nisu morali ni tražiti – on je pronašao njih.

Razgovor

Počinjem razgovor s Isusom o odlomku iz Svetog pisma koji sam upravo pročitao.
Koji me dio posebno dirnuo?
Možda će mi u svijest polako ući
riječi prijatelja, neka priča koju sam nedavno čuo ili kakvo iskustvo.
Ako je tako, pomaže li sjećanje na to rasvijetliti što mi biblijski odlomak možda pokušava reći?

Zaključak

Zahvaljujem Bogu za Njegov dar ljubavi
dok s radošću i nadom
idem služiti Njegovu narodu.

Amen