Thursday, 3. srpanj •St Thomas, Apostle
Prisutnost
Mir Božji blago je svih blaga, „dragocjeni biser” – Gospodine, daj da upravo sada, u Tvojoj svetoj prisutnosti, osjetim taj mir.
Sloboda
„Vrlo malo ljudi
shvaća što bi Bog od njih mogao učiniti
kad bi se prepustili njemu u ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost.” (Sv. Ignacije)
Molim za milost da se potpuno povjerim Božjoj ljubavi.
Svjesnost
Dragi Bože, pomozi mi da uvijek
budem svjestan onoga što je važno u životu,
da iskazujem brigu za ljude oko sebe
i tražim Tvoju prisutnost u svakome koga sretnem.
Rijec Gospodnja
John 20:24-29 NRSVue
24But Thomas (who was called the Twin), one of the twelve, was not with them when Jesus came. 25So the other disciples told him, “We have seen the Lord.” But he said to them, “Unless I see the mark of the nails in his hands and put my finger in the mark of the nails and my hand in his side, I will not believe.”
26A week later his disciples were again in the house, and Thomas was with them. Although the doors were shut, Jesus came and stood among them and said, “Peace be with you.” 27Then he said to Thomas, “Put your finger here and see my hands. Reach out your hand and put it in my side. Do not doubt but believe.” 28Thomas answered him, “My Lord and my God!” 29Jesus said to him, “Have you believed because you have seen me? Blessed are those who have not seen and yet have come to believe.”
Inspiracija
Koliko su puta tijekom stoljeća ljudi znali reći: O, kad bih samo jednom vidio Boga ili čuo njegov glas! Ali Bog je Duh i ne može se vidjeti. Židovi su vidjeli čovjeka i, s obzirom na svoje poznavanje Starog zavjeta, nisu mogli pojmiti da je on Bog. Sveti Pavao nas u Poslanici Filipljanima podsjeća da, iako smo nekoć vidjeli Isusa u tijelu, danas ga ne vidimo na isti način. Sada ga vidimo i čujemo samo očima i ušima naše vjere. I blagoslovljeni smo jer možemo biti na radost Isusu zbog svoje vjeru u Njega. „ Gospodine vjerujemo, pomozi našoj nevjeri.”
Razgovor
Isuse, mogu Ti otvoriti svoje srce.
Mogu Ti reći sve što me muči.
Znam da Ti je stalo do svega što me u životu brine.
Nauči me živjeti znajući
da ćeš Ti, koji se danas brineš o meni,
to činiti i sutra i u sve dane života mojega.
Zaključak
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu,
kako bijaše na početku
tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.
Amen
Hvala vam što ste se danas molili uz Prostor Duha.
Vodič za prisutnost
O čemu je riječ?
Uđite u Božju prisutnost povezujući se sa svojim dahom, tijelom, zvukovima, a i svime što se događa u sadašnjem trenutku, kako biste bili usredotočeni na ovo vrijeme molitve.
Vježba:
Svijest o Božjoj prisutnosti
Kad bi vas netko upitao koja je druga riječ za „Boga”, mogli biste upotrijebiti riječ „Prisutnost” jer to je ono što Bog jest. Kad je Mojsije upitao Jahvu kako se zove, Jahve je odgovorio: „Ja sam onaj koji jesam”, a to znači „Ja sam prisutan”. Bog zapravo govori: „Bit ću tu za tebe”. Bog je intimno prisutan svemu, a osobito nama. Isusovo ime je Emanuel, što znači „Bog je s nama”. Matejevo evanđelje završava prekrasnom izjavom: I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.
(preuzeto iz ‘Finding God in All Things‘, autor Brian Grogan, SJ)
Vježba za tijelo
Sjednite na stolicu uspravno, ali udobno i oslonite leđa. Opustite tijelo (bez pogrbljenosti), neka vam stopala leže na podu ispred vas, a ruke položite na bedra ili držite spojene u krilu.
Zatvorite oči ili ih usmjerite na neku točku ispred sebe. Sada svu pozornost usredotočite na ono što osjećate u svojem tijelu. Počevši od stopala prema gore, pustite da vam pozornost možda samo nekoliko sekundi zastane na bilo kojem dijelu tijela koji možete osjetiti, a zatim prebacite pozornost s jednog dijela tijela na drugi, no što je duže možete zadržati na jednom dijelu, to bolje. Vaša je pozornost usmjerena na ono što osjećate, a ne na misli o tome. Ako vam je neugodno, nešto vas svrbi ili želite promijeniti položaj, samo priznajte nelagodu i, uvjeivši se da je sve u redu, bez pomicanja nastavite usmjeravati pozornost na ono što možete osjetiti u tijelu.
Rijetko nam um dovoljno dugo miruje da bismo to učinili, negoi počinje zahtijevati pozornost komentarima i pitanjima: Ovo je gubitak dragocjenog vremena. Kakve to veze ima s molitvom? Koja je svrha toga? Suočite se s pitanjima i komentarima kao što ste se nosili sa svrbežom, priznajte ih bez prosuđivanja, a zatim se vratite osjećanju svojeg tijela.
Ako želite, možete prijeći na pravu molitvu i ponavljati u sebi riječi svetog Pavla: U njemu živim, mičem se i jesam.
(prilagođeno iz ‘God of Surprises’, autor Gerry W Hughes, SJ)
Vježba disanja
U ovoj vježbi sva vaša pozornost koncentrira se na fizičke osjećaje udisaja i izdisaja, bez namjerne promjene ritma disanja.
Usmjerite pozornost na hladni zrak i osjetite kako ulazi u vaše nosnice te na topli zrak kad izdišete. Isprva ćete možda previše misliti na disanje i uočiti da postaje nepravilno, ali to u pravilu ne traje. Ako bi se to dogodilo pa vidite da ostajete bez daha, ova vježba za sada nije za vas.
Većina ljudi uoči da im se pri izvođenju ove vježbe obrazac disanja mijenja, dah postaje dublji i sporiji, a oni počinju osjećati pospanost. Sama po sebi ta vježa je vrlo dobra za opuštanje, ali ako je želite upotrijebiti u molitvu, neka vaš udisaj izrazi sve ono za čim čeznete u životu, koliko god se to zapravo činilo nemogućim, a izdisaj neka izrazi vašu predaju svega Bogu, cijelog vašeg života sa svim brigama, grijesima, krivnjom i žaljenjem.
Važno je da to činite bez samoosuđivanja, bilo da je riječ o odobravanju ili neodobravanju. Usmjerite svoju pozornost na želju da sve te brige o sebi predate i nemojte ih se držati kao da su nešto dragocjeno.
(prilagođeno iz ‘God of Surprises’, autor Gerry W Hughes, SJ)
Vježba slušanja
Sjednite na stolicu uspravno, ali udobno i oslonite leđa.
Sada samo primijetite zvukove koje čujete, daleke zvukove. Samo ih čujte, ali nemojte ih ni pokušavati imenovati….
Primijetite slabije zvukove, zatim zvukove koji su vam bliži. Samo slušajte, osvijestite ih….
Zvuk vlastitog daha i otkucaje vašeg srca, slabe, ali vaš vlastiti ritam života….
I zvuk tišine na vašem mjestu molitve, tišine u vama samima….
Osluškujte ovako nekoliko minuta.
(prilagođeno iz ‘Praying in Lent‘, autor Donal Neary, SJ)
Vodič za slobodu
O čemu je riječ?
Riječ o prepoznavanju dara slobodne volje koji nam je Bog dao i predavanju tog dara ponovno Njemu kako bismo svoju volju uskladili s Božjom voljom za nas te bili otvoreni za Njegovu volju dok se molimo.
Vježba:
Molitva za slobodu
Ova nam molitva pomaže da se stavimo na raspolaganje Gospodinu. Sveti Ignacije ovu „pripravnu molitvu” opisuje kao prošnju za „milost da sve moje nakane, čini i djela budu usmjereni čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva” (Duhovne vježbe, br. 46). Možete pokušati ovim riječima:
Gospodine, želim se dobro pripremiti za ovaj put.
Silno želim sav biti spreman, pažljiv i raspoloživ za Tebe.
Pomozi mi da razjasnim i pročistim svoje nakane.
Imam toliko proturječnih želja.
Brinem se zbog stvari koje zapravo nisu važne ni trajne.
Znam da će, ako ti predam svoje srce,
sve što učinim slijediti moje novo srce.
U svemu što danas jesam i što nastojim činiti,
sve svoje susrete, razmišljanja – čak i frustracije i neuspjehe
te osobito u ovom vremenu molitve,
u svemu, stavljam svoj život u Tvoje ruke.
Gospodine, Tvoj sam. Učini od mene što želiš. Amen.
Vodič za svjesnost
O čemu je riječ?
Ovo je slično ispitu savjesti, odnosno egzamenu, koji je dio ignacijeva+ske tradicije i obuhvaća osvrt na posljednja 24 sata kako bismo uvidjeli gdje je Bog djelovao u našem životu. Možemo promatrati i trenutke „utjehe”, u kojima smo osjetili Božju ljubav, milost i milosrđe, kao i trenutke „suhoće” u kojima nismo mogli iskusiti Božju prisutnost ili smo se na neki način možda okrenuli od Boga i od ljubavi, podbacili. Zahvaljujemo Bogu za ono što je bilo dobro, a molimo ga za milost i oprost zbog onoga što je bilo teško ili u čemu nismo uspjeli.
Vježba:
Uvod u ispit savjesti
Ako je Bog uistinu na djelu u svakom i najmanjem djeliću našeg života, kako bismo trebali prepoznavati njegovo djelovanje i našu reakciju?
Na kraju dana, osobito prije nego što zaspemo, naš um bez ikakvog svjesnog napora s naše strane nastoji opet proći kroz neke događaje tog dana, i to tako snažno da nam je teško zaspati ako je dan bio ispunjen događajima. Možemo se zateći kako ponovno sudjelujemo u svađi, smišljamo što smo pametno i britko mogli reći da smo se samo sjetili i tako dalje.
Ispit svijesti temelji se na prirodnoj sklonosti uma da to čini. Može nam pomoći da budemo svjesniji Božje prisutnosti i djelovanja u svojem svakodnevnom životu te osjetljiviji na ono u čemu surađujemo s Božjom milošću, a gdje je odbijamo.
Kako učiniti ispit savjesti
Dopustite da vam um lagano prijeđe preko događaja posljednjih 24 sata, ali suzdržite se od samoosuđivanja, bilo da je riječ o odobravanju ili neodobravanju, te se pozabavite i uživajte samo u onim trenucima u danu za koje ste zahvalni. Čak i u najmučnijem danu bilo je dobrih trenutaka, trebamo ih se samo prisjetiti – to može biti prizor pada kišne kapi ili što uopće imam dar vida. Kad se ljudi okušaju u ovoj vježbi, obično se iznenade time koliko je u danu različitih dobrih trenutaka koje bi inače brzo zaboravili – možda zato što ih zastire neko bolno iskustvo tog dana. Prisjećajući se događaja za koje ste zahvalni, zahvaljujte Bogu za njih i slavite ga.
Nakon zahvaljivanja treba se prisjetiti svojih unutarnjih raspoloženja i osjećaja te, ako je moguće, uočiti što je do njih dovelo, no opet se suzdržati od bilo kakvog samoosuđivanja. Budite s Kristom dok promatrate ta raspoloženja i molite ga da vam pokaže koji su stavovi u njihovoj osnovi. Važno je ne analizirati svoje iskustvo, nego ga razmatrati u Kristovoj prisutnosti i dati da nam pokaže gdje smo mu dopustili da bude u nama, a gdje smo to odbili. Zahvaljujemo mu za trenutke u kojima smo dopustili da se vidi njegova slava i molimo za oproštenje za one trenutke u kojima smo mu uskratili ulazak. On nam nikad ne odbija dati oprost. Poznaje naše slabosti puno bolje od nas samih. Trebamo mu ih samo pokazati i On će naše slabosti pretvoriti u snagu. Možemo završiti kratkom molitvom, koja će objediniti radost zbog dana koji dolazi i molbu za Božju pomoć.
Molitva za ispit savjesti
Gospodine, poznaješ me bolje nego što ja sebe poznajem. Tvoj Duh prožima svaki trenutak mojeg života. Hvala ti za milost i ljubav kojima me obasipaš. Hvala ti što me neprestano, nježno pozivaš da te pustim u svoj život. Oprosti mi što sam odbio taj poziv i zatvorio ti se. Pomozi mi u danu koji dolazi da prepoznam Tvoju prisutnost u svojem životu, otvorim ti se i dopustim da djeluješ u meni, na veću slavu Tvoju. Amen.
Scripture Guide
What is it?
This is where we read a passage of scripture, slowly and mindfully, and see what strikes us or catches our attention. How is God speaking to us through His Word? Below are some thoughts and exercises on how to do this.
Practice:
Listening to the Word
Read over the passage, slowly, several times and see if any word or phrase stands out for you, and stay with that phrase for as long as you like before turning your attention to any other.
The process is a bit like sucking a boiled sweet (for US readers, hard candy). Do not try to analyse the phrase, just as you would not normally break up a boiled sweet and subject it to chemical analysis before tasting it.
Often a phrase will catch the attention of our subconscious mind’s needs long before our conscious mind is aware of the reason for the attraction. That is why it is good to remain with the phrase for as long as possible without trying to analyse it.
I may find all sorts of distractions running through my mind, but some thoughts, far from being distractions, can become the substance of my prayer. It is as though the phrase of Scripture is a searchlight which plays upon my stream of consciousness, thoughts, memories, reflections, daydreams, hopes, ambitions, fears, and I pray out of the mixture of God’s Word and my inner thoughts and feelings.
Scripture as a Searchlight
The opening verse of the Bible, “Now the earth was a formless void, there was darkness over the deep and God’s spirit hovered over the water”, is describing a present state of affairs, not a past event, and when I pray from the Scriptures I am letting the Spirit of God hover over the chaos and darkness of my being.
When I allow the Word of God to hover over my preoccupations, then anything can happen, for he is the God of surprises. It is important that I do not hide my inner chaos from the Word of God or from myself. We are often so trained that we think it wrong to allow any negative feelings entry into our prayer, especially negative feelings about God. We have to learn to grow out of this training, expressing our feelings and thoughts freely before God and trusting that he is big enough to take our tantrums. There is no point in pretending before God, who knows us better than we know ourselves.
There is no thought, feeling or desire within you which cannot become the substance of your prayer in the light of God’s Word, when you know that God loves the chaos that is you and that his Spirit working in you can do infinitely more than you can think or imagine.
Dealing with Distractions
Trying to pray like this, it may well happen that the mind begins to fill with questions and apparent distractions. How do I know that I am not deceiving myself? How do I know these words are true, that God really does communicate himself through them? Do I really have faith in God? These are valid questions, but for now let them wait. When a child is frightened in the night, the mother goes and lifts the child and says, ‘It’s all right,’ and the child gradually quietens. But if she has a prodigy on her hands who replies, ‘But mother, what epistemological and metaphysical assumptions are you making in that statement and what empirical evidence can you adduce in support of your contention?’ then mother really has a problem in her arms. In prayer we are like that impossible child if we refuse to listen to God until he has measured up to whatever criteria we may care to lay down. We communicate with him first with our hearts. The heart is not mindless: it has reasons, deeper than we can see at first with our conscious minds.
Having left the questions aside for now, what do I do with all the other distractions which flood my mind? I may begin to wonder if I left the gas on, or remember an email I forgot to send. If it is urgent, like the gas, the safest thing is to go and check. With matters that can wait, perhaps jot them down for later. Anything else which comes to mind, far from being a distraction, can become the substance of my prayer.
Inspiration Guide
In this section we give you some thoughts and impressions on which to reflect, in order to help you dive more deeply into the scriptures, and apply them to your own life. These are the thoughts of individuals and so there may be some that speak to you and others that don’t, even some things you agree with and others you don’t. Feel free to take on board only that which you find helpful and simply let go of the rest. Sometimes a word or idea may challenge us, and we may like to bring this to prayer to see if the Lord is speaking to us in a new way, or wants us to learn or understand something new. We pray for open and receptive hearts and minds and try to leave our preconceptions behind as we enter into this “Sacred Space” with God.
Vodič za razgovor
O čemu je riječ?
U ovom dijelu molitve razgovaramo s Isusom (ili s bilo kojom Osobom Presvetog Trojstva s kojom smo najpovezaniji) o onome što smo upravo pročitali u Svetom pismu ili proživljavamo u sebi, onako kao što bismo razgovarali s dragim prijateljem. To se često naziva „otvorenim razgovorom” s Gospodinom, a pritom može pomoći da zamislimo Isusa kako stoji ili sjedi kraj nas te njegovo lice i njegov pogled u nas. Važno je i razgovarati s Gospodinom i osluškivati što nam odgovara. Tu dolazimo upravo onakvi kakvi jesmo, bez pretvaranja – možemo biti potpuno svoji pred svojim Bogom koji nas ljubi.
Vježba:
Razgovor s Isusom
Zamislite da vidite Isusa kako sjedi blizu vas. Tako svoju maštu stavljate u službu vjere. Isus nije tu onako kako ga zamišljate, ali svakako jest tu, a mašta vam pomaže da toga postanete svjesni. Sada se obratite Isusu … ako nikoga nema u blizini, progovorite tihim glasom … Slušajte što vam Isus odgovara ili ono što zamišljate da govori … Po tome se razmišljanje razlikuje od molitve. Kada razmišljamo, uglavnom se obraćamo sami sebi. Kada se molimo, obraćamo s Bogu.
Anthony de Mello SJ, Sadhana, str. 78-79
Sv. Ignacije taj razgovor naziva „kolokvij” i kaže:
Razgovor nastaje zapravo govorenjem, kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem ili sluga sa svojim gospodarom, pa sad moli kakvu milost, sad priznaje svoju krivnju u nečem, sad pak iznosi svoje potrebe i pita za savjet. …. U razgovorima moramo misli i prošnje prilagoditi prema predloženom predmetu, tj. prema tome nalazim li se u kušnji ili u utjehi i prema tome želim li postići ovu ili onu krepost, prema tome želim li da trpim ili da se radujem zbog stvari o kojoj razmišljam. Napokon ću moliti ono što u pojedinim slučajevima osobito želim postići.
Duhovne vježbe br. 54, 199
Vodič za zaključak
Ovo je jednostavno trenutak za zaključak završnom mišlju ili molitvom, možda možete zahvaliti Bogu ili postaviti neku svoju nakanu dok se vraćate svojim poslovima i uobičajenom životu.