ponedjeljak , 18. kolovoza
Prisutnost
Biti prisutan znači doći onakav kakav jesi i otvoriti se drugome.
Dok dolazim ovamo u ovom času, Bog je prisutan i čeka me.
Bog je uvijek tu prije mene i želi se povezati sa mnom
više i od mojeg nabliskijeg prijatelja.
Zastajem na trenutak i pozdravljam Boga koji me ljubi.
Sloboda
Pokušavam se osloboditi zabrinutosti i svakodnevnih briga
koje me možda opterećuju u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke
– barem tijekom ovih nekoliko minuta molitve.
Svjesnost
Svjestan Tvoje prisutnosti, Gospodine,
osvrćem se na događaje proteklih dana.
Daj da iskreno sagledam kakav sam bio
i što sam činio
jer znam da ljubiš istinito srce
i prihvaćaš me onakva kakav jesam.
Božja riječ
Mt 19, 16–22 KS
16I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« 17A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« 18Upita ga: »Koje?« A Isus reče: »Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! 19Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!« 20Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« 21Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 22Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Poticaj za razmišljanje
Mladiću je njegova vezanost za bogatstvo postala zapreka. Želio je postići vječni život, ali ne pod svaku cijenu. Nije mu to bio prioritet. Sveti Pavao u Poslanici Kološanima (Kol 3, 5) govori nam da je pohlepa oblik idolopoklonstva. Prva od deset zapovijedi glasi: „Nemaj drugih bogova uz mene.”
Papa Franjo pozvao nas je da promislimo o idolima koji nam mogu postati prepreka na putu prema vječnom životu.
Razgovor
Sada ću pred sobom zamisliti jednu od Osoba Presvetog Trojstva, Oca, Sina ili Duha Svetoga, koja god mi najprirodnije dođe u misli. Otvoreno razgovaramo o onom što sam upravo pročitao ili što danas osjećam i proživljavam u svojem životu.
Zaključak
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu,
kako bijaše na početku
tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.
Amen
Hvala vam što ste se danas molili uz Prostor Duha.
Vodič za prisutnost
O čemu je riječ?
Uđite u Božju prisutnost povezujući se sa svojim dahom, tijelom, zvukovima, a i svime što se događa u sadašnjem trenutku, kako biste bili usredotočeni na ovo vrijeme molitve.
Vježba:
Svijest o Božjoj prisutnosti
Kad bi vas netko upitao koja je druga riječ za „Boga”, mogli biste upotrijebiti riječ „Prisutnost” jer to je ono što Bog jest. Kad je Mojsije upitao Jahvu kako se zove, Jahve je odgovorio: „Ja sam onaj koji jesam”, a to znači „Ja sam prisutan”. Bog zapravo govori: „Bit ću tu za tebe”. Bog je intimno prisutan svemu, a osobito nama. Isusovo ime je Emanuel, što znači „Bog je s nama”. Matejevo evanđelje završava prekrasnom izjavom: I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.
(preuzeto iz ‘Finding God in All Things‘, autor Brian Grogan, SJ)
Vježba za tijelo
Sjednite na stolicu uspravno, ali udobno i oslonite leđa. Opustite tijelo (bez pogrbljenosti), neka vam stopala leže na podu ispred vas, a ruke položite na bedra ili držite spojene u krilu.
Zatvorite oči ili ih usmjerite na neku točku ispred sebe. Sada svu pozornost usredotočite na ono što osjećate u svojem tijelu. Počevši od stopala prema gore, pustite da vam pozornost možda samo nekoliko sekundi zastane na bilo kojem dijelu tijela koji možete osjetiti, a zatim prebacite pozornost s jednog dijela tijela na drugi, no što je duže možete zadržati na jednom dijelu, to bolje. Vaša je pozornost usmjerena na ono što osjećate, a ne na misli o tome. Ako vam je neugodno, nešto vas svrbi ili želite promijeniti položaj, samo priznajte nelagodu i, uvjeivši se da je sve u redu, bez pomicanja nastavite usmjeravati pozornost na ono što možete osjetiti u tijelu.
Rijetko nam um dovoljno dugo miruje da bismo to učinili, negoi počinje zahtijevati pozornost komentarima i pitanjima: Ovo je gubitak dragocjenog vremena. Kakve to veze ima s molitvom? Koja je svrha toga? Suočite se s pitanjima i komentarima kao što ste se nosili sa svrbežom, priznajte ih bez prosuđivanja, a zatim se vratite osjećanju svojeg tijela.
Ako želite, možete prijeći na pravu molitvu i ponavljati u sebi riječi svetog Pavla: U njemu živim, mičem se i jesam.
(prilagođeno iz ‘God of Surprises’, autor Gerry W Hughes, SJ)
Vježba disanja
U ovoj vježbi sva vaša pozornost koncentrira se na fizičke osjećaje udisaja i izdisaja, bez namjerne promjene ritma disanja.
Usmjerite pozornost na hladni zrak i osjetite kako ulazi u vaše nosnice te na topli zrak kad izdišete. Isprva ćete možda previše misliti na disanje i uočiti da postaje nepravilno, ali to u pravilu ne traje. Ako bi se to dogodilo pa vidite da ostajete bez daha, ova vježba za sada nije za vas.
Većina ljudi uoči da im se pri izvođenju ove vježbe obrazac disanja mijenja, dah postaje dublji i sporiji, a oni počinju osjećati pospanost. Sama po sebi ta vježa je vrlo dobra za opuštanje, ali ako je želite upotrijebiti u molitvu, neka vaš udisaj izrazi sve ono za čim čeznete u životu, koliko god se to zapravo činilo nemogućim, a izdisaj neka izrazi vašu predaju svega Bogu, cijelog vašeg života sa svim brigama, grijesima, krivnjom i žaljenjem.
Važno je da to činite bez samoosuđivanja, bilo da je riječ o odobravanju ili neodobravanju. Usmjerite svoju pozornost na želju da sve te brige o sebi predate i nemojte ih se držati kao da su nešto dragocjeno.
(prilagođeno iz ‘God of Surprises’, autor Gerry W Hughes, SJ)
Vježba slušanja
Sjednite na stolicu uspravno, ali udobno i oslonite leđa.
Sada samo primijetite zvukove koje čujete, daleke zvukove. Samo ih čujte, ali nemojte ih ni pokušavati imenovati….
Primijetite slabije zvukove, zatim zvukove koji su vam bliži. Samo slušajte, osvijestite ih….
Zvuk vlastitog daha i otkucaje vašeg srca, slabe, ali vaš vlastiti ritam života….
I zvuk tišine na vašem mjestu molitve, tišine u vama samima….
Osluškujte ovako nekoliko minuta.
(prilagođeno iz ‘Praying in Lent‘, autor Donal Neary, SJ)
Vodič za slobodu
O čemu je riječ?
Riječ o prepoznavanju dara slobodne volje koji nam je Bog dao i predavanju tog dara ponovno Njemu kako bismo svoju volju uskladili s Božjom voljom za nas te bili otvoreni za Njegovu volju dok se molimo.
Vježba:
Molitva za slobodu
Ova nam molitva pomaže da se stavimo na raspolaganje Gospodinu. Sveti Ignacije ovu „pripravnu molitvu” opisuje kao prošnju za „milost da sve moje nakane, čini i djela budu usmjereni čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva” (Duhovne vježbe, br. 46). Možete pokušati ovim riječima:
Gospodine, želim se dobro pripremiti za ovaj put.
Silno želim sav biti spreman, pažljiv i raspoloživ za Tebe.
Pomozi mi da razjasnim i pročistim svoje nakane.
Imam toliko proturječnih želja.
Brinem se zbog stvari koje zapravo nisu važne ni trajne.
Znam da će, ako ti predam svoje srce,
sve što učinim slijediti moje novo srce.
U svemu što danas jesam i što nastojim činiti,
sve svoje susrete, razmišljanja – čak i frustracije i neuspjehe
te osobito u ovom vremenu molitve,
u svemu, stavljam svoj život u Tvoje ruke.
Gospodine, Tvoj sam. Učini od mene što želiš. Amen.
Vodič za svjesnost
O čemu je riječ?
Ovo je slično ispitu savjesti, odnosno egzamenu, koji je dio ignacijeva+ske tradicije i obuhvaća osvrt na posljednja 24 sata kako bismo uvidjeli gdje je Bog djelovao u našem životu. Možemo promatrati i trenutke „utjehe”, u kojima smo osjetili Božju ljubav, milost i milosrđe, kao i trenutke „suhoće” u kojima nismo mogli iskusiti Božju prisutnost ili smo se na neki način možda okrenuli od Boga i od ljubavi, podbacili. Zahvaljujemo Bogu za ono što je bilo dobro, a molimo ga za milost i oprost zbog onoga što je bilo teško ili u čemu nismo uspjeli.
Vježba:
Uvod u ispit savjesti
Ako je Bog uistinu na djelu u svakom i najmanjem djeliću našeg života, kako bismo trebali prepoznavati njegovo djelovanje i našu reakciju?
Na kraju dana, osobito prije nego što zaspemo, naš um bez ikakvog svjesnog napora s naše strane nastoji opet proći kroz neke događaje tog dana, i to tako snažno da nam je teško zaspati ako je dan bio ispunjen događajima. Možemo se zateći kako ponovno sudjelujemo u svađi, smišljamo što smo pametno i britko mogli reći da smo se samo sjetili i tako dalje.
Ispit svijesti temelji se na prirodnoj sklonosti uma da to čini. Može nam pomoći da budemo svjesniji Božje prisutnosti i djelovanja u svojem svakodnevnom životu te osjetljiviji na ono u čemu surađujemo s Božjom milošću, a gdje je odbijamo.
Kako učiniti ispit savjesti
Dopustite da vam um lagano prijeđe preko događaja posljednjih 24 sata, ali suzdržite se od samoosuđivanja, bilo da je riječ o odobravanju ili neodobravanju, te se pozabavite i uživajte samo u onim trenucima u danu za koje ste zahvalni. Čak i u najmučnijem danu bilo je dobrih trenutaka, trebamo ih se samo prisjetiti – to može biti prizor pada kišne kapi ili što uopće imam dar vida. Kad se ljudi okušaju u ovoj vježbi, obično se iznenade time koliko je u danu različitih dobrih trenutaka koje bi inače brzo zaboravili – možda zato što ih zastire neko bolno iskustvo tog dana. Prisjećajući se događaja za koje ste zahvalni, zahvaljujte Bogu za njih i slavite ga.
Nakon zahvaljivanja treba se prisjetiti svojih unutarnjih raspoloženja i osjećaja te, ako je moguće, uočiti što je do njih dovelo, no opet se suzdržati od bilo kakvog samoosuđivanja. Budite s Kristom dok promatrate ta raspoloženja i molite ga da vam pokaže koji su stavovi u njihovoj osnovi. Važno je ne analizirati svoje iskustvo, nego ga razmatrati u Kristovoj prisutnosti i dati da nam pokaže gdje smo mu dopustili da bude u nama, a gdje smo to odbili. Zahvaljujemo mu za trenutke u kojima smo dopustili da se vidi njegova slava i molimo za oproštenje za one trenutke u kojima smo mu uskratili ulazak. On nam nikad ne odbija dati oprost. Poznaje naše slabosti puno bolje od nas samih. Trebamo mu ih samo pokazati i On će naše slabosti pretvoriti u snagu. Možemo završiti kratkom molitvom, koja će objediniti radost zbog dana koji dolazi i molbu za Božju pomoć.
Molitva za ispit savjesti
Gospodine, poznaješ me bolje nego što ja sebe poznajem. Tvoj Duh prožima svaki trenutak mojeg života. Hvala ti za milost i ljubav kojima me obasipaš. Hvala ti što me neprestano, nježno pozivaš da te pustim u svoj život. Oprosti mi što sam odbio taj poziv i zatvorio ti se. Pomozi mi u danu koji dolazi da prepoznam Tvoju prisutnost u svojem životu, otvorim ti se i dopustim da djeluješ u meni, na veću slavu Tvoju. Amen.
Vodič za odlomak iz Svetog pisma
O čemu je riječ?
Polako i pažljivo čitamo odlomak iz Svetog pisma, uočavamo ono što nas se dotiče ili privlači našu pozornost. Kako nam Bog progovara kroz svoju Riječ? U nastavku su neke misli i vježbe za pomoć.
Vježba:
Osluškivanje Božje riječi
Ponovno pročitajte odlomak, učinite to polako i nekoliko puta kako biste vidjeli ističe li vam se neka riječ ili izričaj u tekstu i zadržite se na tome koliko god želite prije nego što usmjerite pozornost na nešto drugo.
To pomalo sliči cuclanju tvrdog bombona. Nemojte pokušavati analizirati taj izričaj kao što ni inače ne biste razlomili bombon i podvrgnuli ga kemijskoj analizi prije nego što ga kušate.
Često će nešto privući pažnju potreba naše podsvijesti puno prije nego što u svijesti dođe do spoznaje o razlogu za tu privlačnost. Zato je dobro zadržati se na tom izričaju što je dulje moguće bez pokušaja da ga analizirate.
Glavom mi se mogu rojiti kojekakve misli koje me ometaju, ali neke od tih misli mogu čak postati bit moje molitve. Kao da riječ ili izričaj iz teksta Svetog pisma poput reflektora obasjava moj tok svijesti, misli, sjećanja, razmišljanja, sanjarenja, nade, ambicije, strahove, a moja molitva nastaje iz mješavine Božje riječi i mojih unutarnjih misli i osjećaja.
Sveto pismo kao reflektor
Uvodni redak Biblije, „Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama”, opisuje sadašnje stanje stvari, a ne neki prošli događaj. Kad se molim nad tekstom iz Svetog pisma, dopuštam Duhu Božjem da lebdi nad kaosom i tamom i mojeg bića.
Kad dopustim Božjoj Riječi da lebdi nad mojim brigama, može se dogoditi bilo što jer on je Bog iznenađenja. Važno je da ne skrivam svoj unutarnji kaos od Božje Riječi ili od sebe samog. Često smo tako obučeni da smatramo pogrešnim dopustiti da ikakvi negativni osjećaji uđu u našu molitvu, posebno negativni osjećaji prema Bogu. Moramo to naučiti nadrasti, slobodno izražavati svoje osjećaje i misli pred Bogom i vjerovati da je on dovoljno velik da podnese naše ispade bijesa. Nema smisla pretvarati se pred Bogom, koji nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo.
Nema tih misli, osjećaja ni želje u nama koji ne bi mogli postati srž molitve u svjetlu Božje riječi kad znamo da Bog voli kaos koji jesmo i da njegov Duh koji djeluje u nama može učiniti beskonačno više od onoga što mislimo i možemo zamisliti.
Nošenje s onim što nas ometa
Dok se nastojimo ovako moliti, lako se može dogoditi da nam se um počne ispunjavati pitanjima i onim što nas očito ometa. Kako mogu znati da se ne zavaravam? Po čemu ću znati da su ove riječi istinite, da se Bog po nijma stvarno objavljuje? Imam li doista vjere u Boga? To su valjana pitanja, ali za sad ih ostavimo po strani. Kad se dijete noću uplaši, majka odlazi, podiže ga i govori mu: „Sve je u redu” i dijete se postupno smiri. No ako u rukama drži čudo od djeteta koje odgovori: „Ali majko, koje epistemološke i metafizičke pretpostavke iznosiš u toj izjavi i koje empirijske dokaze možeš navesti u prilog svojoj tvrdnji?”, tada majka u svojem naručju ima problem. U molitvi smo poput tog nemogućeg djeteta ako odbijamo slušati Boga dok ne zadovolji sve kriterije koje bismo rado postavili. S njim najprije komuniciramo svojim srcem. A srce nije bezumno: ono ima svoje razloge, koji su dublji nego što isprva možemo spoznati svojim svjesnim umom.
Kad pitanja ostavim po strani, što bi trebalo učiniti sa svim drugim smetnjama koje mi preplavljuju um? Mogu se početi pitati je li mi plin ostao uključen ili se sjetiti e-poruke koja je ostala neposlana. Ako je u pitanje nešto hitno kao plin, najsigurnije je otići provjeriti. Ali ono što može pričekati možda je najbolje zapisati za poslije. Sve ostalo što mi dođe u pamet, umjesto da to smatram ometanjem, naprotiv može postati bitan sadržaj moje molitve.
Inspiration Guide
In this section we give you some thoughts and impressions on which to reflect, in order to help you dive more deeply into the scriptures, and apply them to your own life. These are the thoughts of individuals and so there may be some that speak to you and others that don’t, even some things you agree with and others you don’t. Feel free to take on board only that which you find helpful and simply let go of the rest. Sometimes a word or idea may challenge us, and we may like to bring this to prayer to see if the Lord is speaking to us in a new way, or wants us to learn or understand something new. We pray for open and receptive hearts and minds and try to leave our preconceptions behind as we enter into this “Sacred Space” with God.
Vodič za razgovor
O čemu je riječ?
U ovom dijelu molitve razgovaramo s Isusom (ili s bilo kojom Osobom Presvetog Trojstva s kojom smo najpovezaniji) o onome što smo upravo pročitali u Svetom pismu ili proživljavamo u sebi, onako kao što bismo razgovarali s dragim prijateljem. To se često naziva „otvorenim razgovorom” s Gospodinom, a pritom može pomoći da zamislimo Isusa kako stoji ili sjedi kraj nas te njegovo lice i njegov pogled u nas. Važno je i razgovarati s Gospodinom i osluškivati što nam odgovara. Tu dolazimo upravo onakvi kakvi jesmo, bez pretvaranja – možemo biti potpuno svoji pred svojim Bogom koji nas ljubi.
Vježba:
Razgovor s Isusom
Zamislite da vidite Isusa kako sjedi blizu vas. Tako svoju maštu stavljate u službu vjere. Isus nije tu onako kako ga zamišljate, ali svakako jest tu, a mašta vam pomaže da toga postanete svjesni. Sada se obratite Isusu … ako nikoga nema u blizini, progovorite tihim glasom … Slušajte što vam Isus odgovara ili ono što zamišljate da govori … Po tome se razmišljanje razlikuje od molitve. Kada razmišljamo, uglavnom se obraćamo sami sebi. Kada se molimo, obraćamo s Bogu.
Anthony de Mello SJ, Sadhana, str. 78-79
Sv. Ignacije taj razgovor naziva „kolokvij” i kaže:
Razgovor nastaje zapravo govorenjem, kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem ili sluga sa svojim gospodarom, pa sad moli kakvu milost, sad priznaje svoju krivnju u nečem, sad pak iznosi svoje potrebe i pita za savjet. …. U razgovorima moramo misli i prošnje prilagoditi prema predloženom predmetu, tj. prema tome nalazim li se u kušnji ili u utjehi i prema tome želim li postići ovu ili onu krepost, prema tome želim li da trpim ili da se radujem zbog stvari o kojoj razmišljam. Napokon ću moliti ono što u pojedinim slučajevima osobito želim postići.
Duhovne vježbe br. 54, 199
Vodič za zaključak
Ovo je jednostavno trenutak za zaključak završnom mišlju ili molitvom, možda možete zahvaliti Bogu ili postaviti neku svoju nakanu dok se vraćate svojim poslovima i uobičajenom životu.