Sveti Ignacije Lojolski
Naša svakodnevna molitva na stranicama Prostora Duha potječe iz tradicije ignacijevske duhovnosti. Tako se naziva djelo sv. Ignacija Lojolskog, Baskijca rođenog krajem 15. stoljeća, koji je u svojem životu doživio korjenito obraćenje. Ignacije je utemeljio Družbu Isusovu – isusovce.
Ignacije („Iñigo”) Lopez de Loyola rodio se 1491. kao jedno od 13 djece u obitelji nižeg plemstva u dvorcu Loyola kraj grada Azpeitia u španjolskoj pokrajini Baskiji. Bio je svjetovnjak, hrabar vitez poznat po svojoj taštini i ambiciji. Prilika za njegovo obraćenje dogodila se dok je služio kralju Navare protiv nadmoćne francuske vojske tijekom bitke kod Pamplone. Unatoč tomu što se Pamplona nije mogla obraniti od siline Francuza, Ignacije je izdao zapovijed da se ne predaju. Ranjen je topovskom kuglom koja mu je smrskala nogu i razorila život. Proveo je brojne mjesece oporavljajući se u obiteljskom dvorcu u Loyoli i u tom razdoblju doživio radikalno obraćenje.
Tijekom dugog oporavka Ignacije je kratio vrijeme čitajući jedine dostupne knjige u kući. Za razliku od uobičajenog štiva viteških romana te knjige bile su Životi svetaca i komentari evanđelja. Mnogi sati čitanja i promišljanja doveli do dubokih duhovnih iskustava. Ignacije je postavo svjestan svoje reakciju na ono što je čitao i kako čitanje Života svetaca i komentare evanđelja u njemu pobuđuje osjećaje trajne radosti i mira (što je nazvao „utjehom”). Primijetio je i da ga čitanje svjetovnih romana koji su mu prije bili dragi zadovoljava neko kratko vrijeme, ali ga naposljetku ostavlja praznim (što je nazvao „suhoćom”). Smatrao je to znakovima kojima mu Bog pokazuje svoju volju za njega i kako treba usmjeriti svoj život.
Nakon što je ozdravio, Ignacije odlazi iz obiteljskog doma u Loyoli u Manresu i tako za sobom ostavlja viteški život. Počinje živjeti kao hodočasnik te provodi vrijeme u dubokoj molitvi, promišljanju i čineći dobra djela. Nakon što je mnogo godina pješačio po Europe, boravio je 11 godina u Parizu, gdje studira filozofiju i teologiju (od 1524. do 1535.). U Parizu je 1534. osnovao Družbu Isusovu i u dobi od 46 godina bio zaređen za svećenika. Bio je prvi poglavar isusovačkog reda. Ignacije je umro u Rimu 31. srpnja 1556. u dobi od 64 godine.
Duhovne vježbe
Ignacije je svoj život uskladio s Božjom voljom izgrađujući svoj odnos s Bogom u stalnoj molitvi. Nastojao je „pronalaziti Boga u svim stvarima” u svojem danu. Provodio je mnogo vremena u molitvi i promišljanju te je mnoge svoje spoznaje i razmatranja zabilježio u knjižici koju nazivamo Duhovnim vježbama. i postala je jedna od najvažnijih i najutjecajnijih knjiga o duhovnosti te i dalje utječe na ljude i nakon 500 godina.
U Duhovnim vježbama nude se mnogi oblici molitve kako bi ljudima pomogli da izgrade svoj odnos s Bogom i ostvare kontemplativnu prisutnost u svojem životu. Među njima je ispit savjesti, koji je bio ključan za Ignacija. Pomoću tog oblika molitve može se razviti osjetljivost da uočimo gdje je Bog prisutan u običnim djelićima života – raznim događajima, borbama, radostima itd. Ignacije je Duhovne vježbe napisao kao laik te se one temelje na svakodnevnim pitanjima s kojima se osoba susreće. Ignacije je uočio Božje djelovanje u svakodnevici i pokazuje nam kako i sami možemo uočiti i doživjeti Božje djelovanje u običnim stvarima.