Sveti Ignacije Lojolski
Naša svakodnevna molitva u Prostoru Duha potječe iz tradicije ignacijevske duhovnosti. To je izraz za djelo sv. Ignacija Lojolskog, Baskijca koji je živio u 15. stoljeću i u svojem je životu doživio korjenito obraćenje. Ignacije je osnovao Družbu Isusovu – isusovce.
Život svetog Ignacija Lojolskog
Ignacije („Iñigo”) Lopez de Loyola rodio se 1491. kao jedno od 13 djece u obitelji nižeg plemstva u dvorcu Loyola kraj grada Azpeitia u španjolskoj pokrajini Baskiji. Bio je svjetski čovjek, hrabar vitez poznat po svojoj taštini i ambiciji. Prilika za njegovo obraćenje dogodila se dok je služio kralju Navare protiv nadmoćne francuske vojske tijekom bitke kod Pamplone. Unatoč tomu što se Pamplona nije mogla obraniti od siline Francuza, Ignacije je izdao zapovijed da se ne predaju. Ranjen je topovskom kuglom koja mu je smrskala nogu i razorila život. Proveo je brojne mjesece oporavljajući se u obiteljskom dvorcu u Loyoli i u tom razdoblju doživio radikalno obraćenje.
Tijekom dugog oporavka Ignacije je kratio vrijeme čitajući jedine dostupne knjige u kući. Umjesto viteških romana koje je inače čitao, te knjige bile su Životi svetaca i komentari evanđelja. Mnogi sati čitanja i promišljanja doveli do dubokih duhovnih iskustava. Ignacije je postao svjestan svoje reakcije na ono što je čitao i kako čitanje Života svetaca i komentara evanđelja u njemu pobuđuje osjećaje trajne radosti i mira (što je nazvao „utjehom”). Primijetio je i da ga čitanje svjetovnih romana koji su mu prije bili dragi zadovoljava neko kratko vrijeme, ali ga zapravo ostavlja praznim (što je nazvao „suhoćom”). Smatrao je to znakovima kojima mu Bog pokazuje svoju volju za njega i za smjer kojim će krenuti njegov život.
Nakon što je ozdravio, Ignacije odlazi iz obiteljskog doma u Loyoli u Manresu i tako za sobom ostavlja viteški život. Počinje živjeti kao hodočasnik te provodi vrijeme u dubokoj molitvi, promišljanju i čineći dobra djela. Nakon što je mnogo godina pješačio po Europe, boravio je 11 godina u Parizu, gdje studira filozofiju i teologiju (od 1524. do 1535.). U Parizu je 1534. osnovao Družbu Isusovu i u dobi od 46 godina bio zaređen za svećenika. Bio je prvi poglavar isusovačkog reda. Ignacije je umro u Rimu 31. srpnja 1556. u dobi od 64 godine.
Duhovne vježbe
Ignacije je svoj život uskladio s Božjom voljom izgrađujući svoj odnos s Bogom stalnom molitvom. Nastojao je kroz dan „pronalaziti Boga u svim stvarima”. Provodio je mnogo vremena u molitvi i promišljanju te je mnoge spoznaje i razmatranja zabilježio u knjižici koju nazivamo Duhovnim vježbama. Ona je postala jedna od najvažnijih i najutjecajnijih knjiga o duhovnosti te i nakon 500 godina utječe na ljude.
Duhovne vježbe nude ljudima mnoge oblike molitve za pomoć u izgradnji svojeg odnos s Bogom i postizanju kontemplativne prisutnosti u njihovim životima. Među oblicima molitve koji su Ignaciju bili ključni jest molitva prije ispita savjesti. To je oblik molitve koji pomaže ljudima da steknu osjetljivost za uočavanje gdje se Bog nalazi u svakodnevnici njihova života – raznim događajima, borbama, radostima i sl. Ignacije je Duhovne vježbe napisao dok je bio laik i stoga se temelje na svakodnevnim problemima običnih ljudi. Ignacije je uočio Božji dodir u svakodnevici i pokazuje nam kako i mi možemo uočiti i iskusiti Božji dodir u običnim stvarima.
Ignacijevski način molitve
Svakodnevna molitva: Prostor Duha svaki dan nudi novu svakodnevnu molitvu po uzoru na ignacijevski način molitve.
Noćna molitva: Nudimo jednostavnu molitvu prije ispita savjesti kojom se možemo poslužiti svake večeri kako bismo preispitali događaje dana i nastojali vidjeti kamo nas je Bog vodio, a možda i ono u čemu nismo uočili poticaj Duha.
Duhovna obnova: Naše duhovne obnove, Put Ignacija Lojolskog i Rast s Ignacijem, pružaju nam način da odvojimo vrijeme od užurbanog načina života i krenemo na put pod vodstvo ignacijevske mudrosti kako bismo se približili Bogu i produbili svoj duhovni život.
Devetnica: Devetnica svetog Ignacija posebna je prilika da svoju molitvu usmjerimo na određenu nakanu i rastemo u prihvaćanju Božje volje za nas.
Kroz različite oblike vođene kontemplativne molitve nadamo se ući u dubok osobni odnos s našim stvoriteljem kako bismo čuli Božji glas u svojem svakodnevnom životu.