Iv 6, 22–29 (KS)
22Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 23Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.
25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« 26Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
27Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
28Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?«
29Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Iv 6, 22–29 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-04-20 Svakodnevna molitva
Isus sebe opisuje kao vrata – idealna za puštanje ljudi u stanje ili mjesto koje žele ili pak za njihovo držanje vani. Na neki način, Gospodine, govoriš nam da si ti prolaz ili onaj koji kroz sebe stvara put, koji će otvoriti stazu prema Kraljevstvu i tvome Ocu. Obećaješ da ćemo, ako budemo redovito u zajedništvu s tobom, pronaći istinski život ne samo u svojoj svakodnevici, već i na kraju vremena.