Mk 10, 17–30 (KS)
17I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«18Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Ne otmi!
Poštuj oca svoga i majku!« 20On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasimapa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!«24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi:»Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome:»Pa tko se onda može spasiti?« 27Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
28Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.«29Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 10, 17–30 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-06-09 Svakodnevna molitva
Čovjek koji je imao veliko bogatstvo pronašao je tugu u njemu. Na neki ga je način Gospodinov poziv da razda i dijeli snažno ugrozio. Isus zna kako nas posjedi, bogatstvo i udobnosti mogu sputati. On zna da njegova samilost nadoknađuje mnoge ljudske slabosti. U molitvi prinosimo Gospodinu sve što jesmo i sve što imamo. Molimo za pomoć da mudro koristimo ono što posjedujemo i da opušteno živimo bez onoga što bismo željeli posjedovati, ali ne možemo.