Gospodin dolazi onima koji ga u molitvi traže

Upečatljivo je da su udovice vrlo pozitivno prikazane u evanđeljima. U jednoj od Isusovih prispodoba udovica neprestano dolazi nepravednom sucu tražeći ono što joj po pravdi pripada, sve dok ga konačno ne natjera da je shvati ozbiljno. Isus je tu prispodobu ispričao za ohrabrenje da uvijek molimo i ne obeshrabrimo. Drugom prilikom, dok je Isus bio u hramu u Jeruzalemu, vidio je udovicu kako u hramsku riznicu ubacuje dva bakrena novčića ili sav svoj žitak. Isus skreće pozornost svojih učenika na nju kao uzor potpunog predanja Bogu. U jednom od evanđelja nalazimo udovicu po imenu Ana koja nikada nije napuštala hram, nego je danju i noću postom i molitvom služila Bogu.

U Isusovo vrijeme udovice su bile nezaštićene. Ako nisu imale djece, bile su posebno ranjive. Možda ih je upravo taj njihov status navodio da se povjere Bogu. Ako se nisu imale na koga osloniti, mogle su se uteći Bogu. Kao takve, pomalo same na svijetu u svojim su životima imale prostor ispunjen Bogom.

Ana je bila stalno molitveno sjedinjena s Bogom. Zato je i priličilo da se zatekne ondje baš u trenutku kad su Marija i Josip donijeli svoje dijete u hram i kad je starac Šimun objavio tko će to dijete postati. Kao odrastao čovjek Isus će poslije reći: „Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete.” Ana je bila osoba koja je tražila Gospodina u molitvi i jednog je dana pronašla onoga koga je tražila. Pronašavši ga, podijelila je glas o tome s drugima. Govorila je o djetetu svima koji su očekivali izbavljenje Jeruzalema. Mnogo toga možemo naučiti od ove udovice. Podsjeća nas da Gospodin dolazi onima koji ga u molitvi traže i potiče nas da s drugima podijelimo Gospodina koji je došao k nama.

Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’