Ljubi svoga neprijatelja

»Ljubi svoga neprijatelja« nekim je ljudima lako. Ima onih koji, čini se, ne mogu živjeti bez neprijatelja. Oni se hrane negativnošću. U stanju su druge prikazati kao strašne ljude lišene temeljne dobrote. Takva je slika često plod mašte, ali im je potrebna kako bi održali vlastiti iskrivljeni osjećaj samovrijednosti i unutarnji pogon. Prisutnost neprijatelja im odgovara jer bi, bez njega, morali zagledati vlastito srce i dušu, a to im je preteško. Neprijatelj im pruža opravdanje za svjetonazor koji odvraća pozornost od osobne dobrobiti.
Isus je trpio zbog takvih ljudi. Učinjeno ga je neprijateljem naroda kako bi to odgovaralo onima na vlasti. Neka budemo zaštićeni od takvih ljudi i štete koju nanose. Srce je previše nježno mjesto da bi se rasipalo na takvu negativnost.
»A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke..« (Lk 23,34)

Alan Hilliard, Dipping into Lent