Pronalaženje sreće u duhovnosti

Ljudska bića žele biti sretna. Ponekad sreću tražimo na pogrešnim mjestima i na kraju se osjećamo nesretnije nego kad smo tek krenuli u potragu. Katkad se baš iz tog nepromišljenog izbora zna izroditi daljnja osobna i zajednička nesreća. Mislimo da nam rekreativna droga neće naškoditi. To je samo zabava. Dobro sam, ja ću voziti. Ljudsko iskustvo potvrđuje da smo najsretniji kad nekom u raznim svakodnevnim životnim okolnostima iskazujemo suosjećanje i velikodušnost kroz sve one „sitne, bezimene, nezapamćene čine / ljubaznosti i ljubavi” (William Wordsworth, ‘Tintern Abbey’) kojima je obično ispunjen najveći dio našeg dana. Pažnja prema drugima rađa zadovoljstvom i mirom, zbog kojih jačamo kako bismo mogli biti radosni i podnijeti teret tuge. Neodgovorni podražaji ponekad prolaze pod sreću. Međutim, obično su površni i prolazni, za sobom ostavljaju prazninu. Sreća je mir i zadovoljstvo koji nam pomažu da odgovorno ostanemo na pravom putu. Površni osjećaji ushićenja brzo prolaze. Razvijanje zdrave duhovnosti pomoći će nam da pronađemo trajni mir jer put do mira nalazi se u promišljenom življenju i učenju iz iskustva što je to uistinu biti biti autentična osoba. Ako u našem životu nema barem minimum promišljanja, taj život će biti plitak.

Jim Maher SJ, iz knjige ‘Reimagining Religion: A Jesuit Vision’