Veće dobro

U kulturi individualizma možda više nego ikad prije moramo učiti iz pouke koju nam daje Krist Kralj. Mi smo čuvari svoje braće i svojih sestara. Prema irskoj izreci „živimo u sjeni koju jedni pružamo drugima”. Iako je sasvim u redu biti neovisan, međuovisnost je još bolja – dobro srce i otvorena ruka. Teška situacija izbjeglica iz ratnih područja dobro je dokumentirana, ali bilo je i još ima uznemirujućih glasova protivljenja. Ovako nam govori irska runa o gostoprimstvu:

Jučer ugledasmo stranca.
Iznesosmo hranu,
natočismo piće,
bilo je i glazbe da je čuje.
I po svetom imenu trojsvenog Boga
primismo blagoslov, i mi i naša kuća,
naše blago i svi koji su nam dragi.
Kao što će ševa zapjevat’ svoj poj:
Često, tako često eto Krista
kao stranca u dom moj.

Naravno, nije tako samo među Ircima jer mnoge kulture instinktivno znaju da se mora poštovati srce stranca; moramo prepoznati koliko nam je ta osoba slična, moramo imati na umu ljudskost svake osobe. Izražavanje dobrodošlice strancu donosi nam blagoslov, a pomaže i primatelju našega gostoprimstva.

U Božjoj obitelji nema stranaca, nego samo rod ili pleme, mogli bismo reći. Takvo srodstvo ostvarenje je Božjeg sna. To je kao da zamislimo krug suosjećajnosti, a zatim i da nitko ne stoji izvan tog kruga. Jer sve što činimo s ljubavlju ima vječnu vrijednost.

Danas nam Krist Kralj govori: „Što god učinite drugima, učinili ste meni.”

Tom Cox, iz glasnika The Sacred Heart Messenger, studeni 2023.