Iv 10, 22–30 (KS)
22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24 Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« 25Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene
26Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
27Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
28Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
29Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
30Ja i Otac jedno smo.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Iv 10, 22–30 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-04-28 Svakodnevna molitva
Ako su moja molitva i moj kršćanski život turobni i beživotni je li to zato što »ne vjerujem« svemu što mi je Isus rekao o svojoj ljubavi prema meni?
Mi kršćani trebali bismo biti najsretniji ljudi bez obzira na to kakvi su naši problemi. Zašto? Zato što je naša budućnost potpuno sigurna i posve privlačna. Nema nikakvih dodatnih uvjeta.