Iv 12, 24–36 (KS)

²⁴Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.
²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.
²⁶Ako mi tko hoće služiti,
neka ide za mnom.
I gdje sam ja,
ondje će biti i moj služitelj.
Ako mi tko hoće služiti,
počastit će ga moj Otac.«

²⁷»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
²⁸Oče, proslavi ime svoje!«

Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
²⁹Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« ³⁰Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.«

³¹»Sada je sud ovomu svijetu,
sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
³²A ja kad budem uzdignut sa zemlje,
sve ću privući k sebi.«

³³To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?«
³⁵Isus im nato reče:
»Još je malo vremena svjetlost među vama.
Hodite dok imate svjetlost
da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami,
ne zna kamo ide.
³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost
da budete sinovi svjetlosti!«

To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”