Iv 2, 13–22 KS
13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« 19Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.«” 20Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Iv 2, 13–22 KS
Poticaj za razmišljanje - 2026-11-09 Svakodnevna molitva
Hram u Jeruzalemu smatra se prirodnim mjestom susreta na kojem Bog i njegov narod mogu razgovarati. Moglo bi se reći da je to idealno mjesto na kojem se Bog može susresti s nama. Međutim, tijekom godina, kako su se ondje na hodočašćima okupljala sve veća mnoštva ljudi trgovci su zauzeli hramski prostor i pretvorili ga gotovo u razbojničku pećinu. Podsjeti nas, Gospodine, na potrebu da svoja mjesta molitve čuvamo svetima i da ih ne pretvaramo u mjesta trgovine te isprazne zabave.