Iv 4, 43–54 (KS)

⁴³Nakon dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. ⁴⁵Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

⁴⁶Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. ⁴⁷Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. ⁴⁸Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« ⁴⁹Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« ⁵⁰Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. ⁵¹Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. ⁵²Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« ⁵³Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov, ⁵⁴Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”