Iv 6, 1–15 (KS)

¹Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. ²Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. ³A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
⁵Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« ⁸Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ⁹»Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« ¹⁰Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. ¹¹Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. ¹²A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« ¹³Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
¹⁴Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!«

¹⁵Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”