Iv 1, 1–18 (KS)
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svvako čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: 13onima koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
15Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«
16Doista, od punine njegove punine svi smo primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon biješe dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristz. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Iv 1, 1–18 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-04 Svakodnevna molitva
Svaka godina nosi trenutke svjetla i sjene, pa je ovo prilika da se sa zahvalnošću i zahvaljujući prisjetimo lijepih trenutaka i svega lijepog što nam se dogodilo tijekom protekle godine, a da pritom ne zaboravimo trenutke koji su nam bili i veći izazov. Nastojmo se sjetiti da kamo god nas život odvede – čak i u manje poželjnim situacijama s kojima ćemo se možda suočiti – Bog hoda s nama na našem putu.