Iv 20, 1–9 KS

1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« 3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.


Razmišljanje on Iv 20, 1–9 KS

Poticaj za razmišljanje - 2026-04-05 Svakodnevna molitva

U ovoj neobičnoj zori molimo u tami koja je izvan vremena, poput one u kojoj se nalaze astronauti koji kruže svemirom: s onu stranu zalazaka i izlazaka sunca videći početak i kraj naših dana. Osvrćemo se na ono jutro bez daha kada su apostoli vidjeli svete žene kako se vraćaju s groba s pričom o anđelima. Beživotno tijelo, probodeno kopljem, ponovno je uskrsnulo tajanstvenim novim životom. Isus je održao svoje obećanje. Smrt, naš najstariji neprijatelj, bila je pobijeđena.

Kada je Isus uskrisio Lazara, Lazar je morao biti oslobođen svojih povoja. Isusovi su povoji smotani i leže sa strane što je odraz njegove pobjede nad smrću. Stojim na pragu pokraj ulaza i zurim u taj prazan grob. Shvaćam li razliku između ovoga uskrsnuća i Lazarova?