Lk 1, 26–38 KS

26U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova. 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« 34Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!« 38Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.


Razmišljanje on Lk 1, 26–38 KS

Poticaj za razmišljanje - 2026-03-25 Svakodnevna molitva

Danas se zadržavamo u razmatranju trenutka kada je Mariju pohodio anđeo Gabrijel i kada je tek nejasno naslutila da joj se upućuje molba, odnosno poziv. Anđelova je prva zadaća bila objasniti Mariji zašto je poslan na svoje poslanje jer ju je Bog pozivao da bude majka njegova Sina na zemlji. Evanđelje daje naslutiti da izreći »da« tom pozivu nije bilo nimalo lako. Uočavamo kako je Marija bila »smetena« i kako joj nije bilo posve jasno što se od nje traži. Bila je puna pitanja, ali je, na sreću, njezino temeljno usmjerenje uvijek bilo reći »da«. Molimo da i nama bude darovano isto takvo usmjerenje.