Lk 1, 39–56 KS

³⁹Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetog ⁴²i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

⁴⁶Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina,

⁴⁷klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju, ⁴⁸što pogleda na neznatnost službenice svoje: odad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom. ⁴⁹Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! ⁵⁰Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. ⁵¹Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. ⁵²Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. ⁵⁴Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: ⁵⁵spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.«

⁵⁶Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”