Lk 1, 39–56 (KS)

³⁹Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetog ⁴²i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

⁴⁶Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
⁴⁷klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
⁴⁸što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
⁴⁹Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
⁵⁰Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
⁵¹Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
⁵²Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
⁵³Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
⁵⁴Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
⁵⁵spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.«

⁵⁶Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”