Lk 1, 5–25 KS

5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabetah. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.« 18Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« 19Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.«

21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. 23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.

24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25»Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«