Lk 10, 1–12 (KS)

1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4CNe nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
8»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«


Razmišljanje on Lk 10, 1–12 (KS)

Poticaj za razmišljanje - 2026-10-01 Svakodnevna molitva

Kada je Isus slao svoje učenike na njihova misionarska putovanja znao je da će se način na koji će ih ljudi primati znatno razlikovati. Neki će biti oduševljeni načinom na koji su prihvaćeni dok će drugi biti zaprepašteni. Poslani su trebali ljudima dati do znanja da im je Bog vrlo blizu. Krist je znao da učenici i sami trebaju iskusiti tu Božju blizinu žele li imati ikakva utjecaja na one koji ih slušaju. Koliko sam ja uspješan u prenošenju te poruke?