Lk 10, 1–19 (KS)

1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« 8»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’« 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

13»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. 15I ti, Kafarnaume!

Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

16Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«

17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« 18A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.«


Razmišljanje on Lk 10, 1–19 (KS)

Poticaj za razmišljanje - 2026-02-14 Svakodnevna molitva

Gospodine, slao si svoje sljedbenike u misiju, dao si im poslanje, pa tvoje riječi ovdje nose težinu kroz stoljeća. Poslao si ih po dvojicu, a ne pojedinačno. Rekao si im da putuju jednostavno i budu ranjivi, da donose mir, ali da se ne zadržavaju na ispraznim razgovorima. U svemu tome mogu promotriti i vlastiti život.