Lk 14, 15–24 KS
15Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: »Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!« 16A on mu reče: »Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. 17I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ 18A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ 19Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ 20Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’
21Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ 22I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ 23Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ 24A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Lk 14, 15–24 KS
Poticaj za razmišljanje - 2025-11-04 Svakodnevna molitva
Ovaj evanđeoski tekst je poziv. Svi smo pozvani na svetost života, što znači na gozbu na nebu. To je cijela svrha našeg postojanja na ovoj zemlji. Kao što je napisao pjesnik Paddy Kavanagh: „Oni koji nisu doletjeli Bogu, uopće nisu odletjeli.”
Ovo je izazov za svakog kršćanina bez obzira na naš životni poziv, moramo odabrati hoćemo li odgovoriti tom pozivu na stvarni, živi odnos s Bogom ili ćemo ga odbiti. Poput ljudi u ovom odlomku i mi možemo nalaziti izgovore, da imamo gospodarstva kojima moramo upravljati, poslove koje moramo voditi i obitelji koje valja podići, ali na kraju moramo odlučiti, a zatim i živjeti tu odluku. Papa Franjo napisao je: „Ne vjerujem u svetost bez molitve.’”