Lk 2, 22–40 (KS)

²²Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – ²³kao što piše u Zakonu Gospodnjem: ‘Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!’ – ²⁴i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: ‘dvije grlice ili dva golubića’.

²⁵Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. ²⁶Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.^{, 27}Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, ²⁸primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

²⁹»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! ³⁰Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, ³¹koje si pripravio pred licem svih naroda:
³²svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

³³Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. ³⁴Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – ³⁵a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

³⁶A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,< 0 > 37a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. ³⁸ Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

³⁹Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. ⁴⁰A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”