Lk 4, 14–22 (KS)
14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano:
18 „Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,,
19proglasiti godinu milosti Gospodnje.”
20Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Lk 4, 14–22 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-10 Svakodnevna molitva
U našoj župi imamo molitvenu skupinu preko Zooma i nedavno je, što je neobično, svaki njezin član osim jednog odabrao »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« Čini mi se da si vrlo izravno govorio onima koji su stajali pred tobom. Mnogi od nas osjećamo da te riječi izgovaraš izravno i nama. »[Poslan sam]… blagovijesnikom biti… proglasiti sužnjima oslobođenje«. Jesu li upravo to riječi koje želiš da i ja čujem, Gospodine?