Lk 5, 1–11 KS

1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2 Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« 5Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.


Razmišljanje on Lk 5, 1–11 KS

Poticaj za razmišljanje - 2025-09-04 Svakodnevna molitva

U trenutku ovog čuda Petar je zadivljen Isusovom prisutnošću i postaje itekako svjestan vlastite grešnosti. Osvještavanjem svojih slabosti i grešnosti rastemo u poniznosti i tako postajemo bolje oruđe u Božjim rukama. Pomolimo se za tu dublju svjesnost.