Lk 7, 11–17 KS

11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« 15TI mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.


Razmišljanje on Lk 7, 11–17 KS

Poticaj za razmišljanje - 2025-11-02 Svakodnevna molitva

Iako to nitko od Isusa nije zatražio, ispunjen samilošću govori ožalošćenoj udovici: „Ne plači.” Zatim joj vraća sina. To je onaj koji je „blaga i ponizna srca”. Isus Krist intimno poznaje sve okolnosti naših života i djeluje po njima za naše dobro. Podijelimo s njim vlastite nevolje s pouzdanjem u njegovu veliku samilost i ljubav prema nama.