Lk 9, 51–56 KS
51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« , 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Lk 9, 51–56 KS
Poticaj za razmišljanje - 2025-09-30 Svakodnevna molitva
Jakov i Ivan, dvojica učenika koji se u evanđeljima nazivaju „sinovima groma”, htjeli su kazniti stanovnike onog sela, ali Isus je svojim učenicima rekao da ako ih ne prime u jednom selu, trebaju otići u drugo. Ovdje to sâm čini. Bog nikad nikog ne prisiljava da se moli jer je njegov odnos ljubavi koji sam po sebi uvijek mora biti slobodan.
Molitva je uvijek povlašteni poziv na susret, upoznavanje Boga i ljubav prema njemu. Zahvalimo mu na tome dok se prisjećamo riječi svetog Ivana Klimaka: „Molitva je dar onima koji se mole.”