Mk 1, 29–39 (KS)
29I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. 30A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 31On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
32On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. 33I sav je grad nagrnuo k vratima. 34I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
35Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 36Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 37Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« 38Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« 39I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 1, 29–39 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-14 Svakodnevna molitva
Isus je poučavao vlašću, koja je potjecala iz same njegove osobe. Tu je vidljivo što znači biti potpuno čovjek: suosjećajan, neustrašiv, pun ljubavi, koji žudi za pravdom i svjestan je svega što je u ljudskom srcu. Promatranjem Isusa te razmatranjem njegovih riječi i ponašanja, i sami ćemo spoznati što to znači biti čovjek.