Mk 3, 22–30 (KS)
22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«” 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!«
28»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« 30Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 3, 22–30 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-26 Svakodnevna molitva
Ponekad naiđete na pojedine ljude koji u tuđim postupcima kao da nikada ne mogu vidjeti ništa dobro. I tu se čini da su lokalni pismoznanci spremni svemu što Isus čini za druge pripisati najgore moguće motive. To je zlonamjeran i zatvoren pogled na ljudsku narav koji je potpuno protivan evanđeoskom stavu da je Božja dobrota bezgranična. Pitam se pristupam li uvijek razmatranju postupaka drugih ljudi na pozitivan način.