Mk 4, 1–20 (KS)

¹I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. ²Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: ³»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. ⁴I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. ⁷Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. ⁸Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.« ⁹I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

¹⁰Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobam. ¹¹I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega a onima vani sve biva u prispodobama:

„da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate
pa da im se otpusti”.«

¹³I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? ¹⁴Sijač sije Riječ. ¹⁵Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. ¹⁶Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ¹⁷ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. ¹⁸A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ¹⁹ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. ²⁰A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”