Mk 4, 35–41 (KS)
35Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« 36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« 39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« 41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 4, 35–41 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-31 Svakodnevna molitva
Zamislite da ste u lađi s Isusom koji spava na krmi. Gotovo ste jednako umorni kao i on, ali čak i u svojoj pospanosti primjećujete kako se vrijeme naglo mijenja – i to nimalo nabolje. Situacija postaje očajna, pa hvatate Isusa za rame i budite ga. »Zar još nemate vjere?« upita on, a vi se prisjećate trenutaka kada ste i sami bili jednako tjeskobni.