Mk 6, 30–34 (KS)
30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. 31I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. 34Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 6, 30–34 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-02-07 Svakodnevna molitva
Apostolima je bila potrebna potvrda da razumno i ispravno obavljaju poslanje koje im je povjereno. I mi često tražimo, pa čak i smatramo nužnim, osjećaj da nas drugi prihvaćaju.
Gospodine, ima trenutaka kada se želim udaljiti od mnoštva, kada me prisutnost drugih opterećuje. U drugim pak trenucima samo želim da netko zna da postojim; tada me obuzima snažan osjećaj samoće. Ako te u molitvi mogu dosegnuti i znati da si mi bliži i središniji od vlastitih misli osjećam mir, onakav kakav su, zacijelo, osjećali i apostoli.