Mk 6, 45–52 (KS)
45On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
47Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju 48Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. 49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 51I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mk 6, 45–52 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-01-09 Svakodnevna molitva
Prilično je jasno, Gospodine, da nikad nisi smetnuo s uma brigu o svojim učenicima. Kad si vidio da su se opet našli u nezgodnoj situaciji, djelovao si. Molim te, kad se i ja nađem u kakvom škripcu i to me izbezumi, da mi – kao što si u ovoj situaciji učinio svojim učenicima – priskočiš u pomoć istim riječima: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«