Mt 13, 24–32 (KS)

24Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

31I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«


Razmišljanje on Mt 13, 24–32 (KS)

Poticaj za razmišljanje - 2026-03-17 Svakodnevna molitva

Izreka »najbolje je neprijatelj dobrog« znači da zbog pretjeranoga idealizma ponekad možemo propustiti priliku učiniti nešto dobro: ciljamo previsoko, promašimo, a potom ne učinimo ništa. U današnjoj prispodobi gospodarevi se sluge nalaze zbunjeni – uvjereni su da su posijali samo dobro sjeme, a ipak se po cijelome polju pojavljuje kukolj. Žele sve iščupati, no gospodar ima mudrosti zadržati ih. Tako je i u našim životima. Nije uvijek lako razlikovati dobar usjev od korova.