Mt 14, 22–33 (KS)
22I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše.27Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«
28Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« 29A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 14, 22–33 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-08-09 Svakodnevna molitva
Ponekad se uznemirimo kada se naši planovi ne ostvare onako kako smo očekivali pa izgubimo polet i odustanemo. S Isusom nije bilo tako. Umjesto da dopusti da ga promjena planova obeshrabri, prilagodio je svoj put i posvetio se potrebama svojih učenika. Njihove potrebe i njegova briga za zajednicu uvijek su bile na prvome mjestu. Gospodine, ti si uvijek uz nas i s pouzdanjem stavljam svoj život u tvoje ruke.