Mt 15, 29–37 KS
29Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. 30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. 31Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
32A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« 33Kažu mu učenici: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« 34A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni će: »Sedam, i malo riba.« 35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36huze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 15, 29–37 KS
Poticaj za razmišljanje - 2025-12-03 Svakodnevna molitva
Čini se da se učenici vrlo lako obeshrabruju kada im ne ide sve onako kako bi željeli. Uočili su samo lošu stranu današnje svetopisamske scene. Isus ima potpuno drukčiji pristup. Zamjećuje da su promatrači sigurno umorni i gladni.
Isusovo pitanje učenicima glasi: »Što bismo mogli učiniti da ohrabrimo i nadahnemo te ljude?«, a ne: «Što bi nas u cijeloj toj situaciji moglo poraziti?«