Mt 16, 13–23 KS
13 Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« 14 Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« 15 Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 16 Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« 17 Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« 20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.,
21 Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22 Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« 23 Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 16, 13–23 KS
Poticaj za razmišljanje - 2025-08-07 Svakodnevna molitva
Kad Isus svojim učenicima počne govoriti o vlastitoj patnji i smrti, Petar se sablažnjava. Prema židovskom shvaćanju tako loše skončati svoj život značilo bi Bog nije na njihovoj strani. To bi značilo i uništenje svega što je Isus nastojao činiti. Petar na to gleda onako kako gledaju ljudi. Ali uvijek se iznova moramo podsjećati da Božji putevi nisu naši putevi. Molimo se da vjerujemo u Božje načine djelovanja.