Mt 17, 1–9 (KS)
1Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4TA Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se! 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 17, 1–9 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-03-01 Svakodnevna molitva
Isus je pozvao nekolicinu svojih najbližih učenika da se popnu na visoku goru gdje se, pred njihovim očima, preobrazio. Dok to zamišljate, Isus u to čudesno iskustvo uključuje i vas. Zašto im je, prije svega, otvorio taj susret? A možda još važnije: možete ga upitati zašto je i vas učinio dionikom iste izvanredne povlastice.