Mt 23, 1–12 KS
1Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: 2»Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji 3Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. 4Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. 5Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. 6 Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. 8Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. 9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. 10I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. 11Najveći među vama neka vam bude poslužitelj 12Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 23, 1–12 KS
Poticaj za razmišljanje - 2026-03-03 Svakodnevna molitva
Isusovi učenici ne trebaju javno isticati svoju religioznost, niti tražiti počasne naslove poput »oca«, »učitelja« ili »rabina«. Naš je učitelj Bog, a pravi učenik uči samo od Boga. Razmišljam o tome kako bi za mene izgledalo zauzeti posljednje mjesto i uistinu uzeti k srcu ono što Isus govori o poniznosti. Svoju molitvu započinjem moleći Boga, ponizno i iskreno, za pomoć koja mi je potrebna.
Sveti Pavao u svojoj Poslanici Galaćanima poziva članove mjesne zajednice da nose bremena jedni drugih jer će time istaknuti jednu od središnjih Božjih poruka – donijeti život ne samo drugima, nego i samima sebi.