Mt 27, 11–54 (KS)

¹¹Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« ¹²I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. ¹³Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?«” ¹⁴I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

¹⁵A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. ¹⁶Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. ¹⁷Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ^18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. ¹⁹Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« ²⁰Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« ²²Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« ²³A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

²⁴Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« ²⁵Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« ²⁶Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

²⁷Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« ³⁰Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

³²Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. ³³A I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, ³⁴dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. ³⁵A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. ³⁶I sjedeći ondje, čuvahu ga. ³⁷I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

³⁸Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁹A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰»Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« ⁴¹Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴²»Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« ⁴⁴Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

⁴⁵Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. ⁴⁶O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? ⁴⁷A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« ⁴⁸I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. ⁴⁹A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« ⁵⁰A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. ⁵¹I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, ⁵²grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše ⁵³te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ⁵⁴A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.« ^,

“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”