Mt 4, 1–11 (KS)
1Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je:
‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’«
5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’«
8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’«
11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
“Copyright © 2021 National Council of Churches of Christ in the United States of America. Used by permission. All rights reserved worldwide.”
Razmišljanje on Mt 4, 1–11 (KS)
Poticaj za razmišljanje - 2026-02-22 Svakodnevna molitva
Danas nam se daje kratka pouka o lukavstvima neprijatelja koja nam može pomoći u suprotstavljanju nekim Sotoninim zamkama ako i kada zli pokuša potkopati našu postojanost. Primijetimo kako đavao bira osjetljiv trenutak: Isus je sam, bez pratnje i potpore, i vjerojatno oslabljen zbog nedostatka hrane i okrjepe. Nije nezamislivo da Sotona pokuša steći prednost i nad nama. Možemo li se prisjetiti mjesta ili okolnosti u kojima smo bili u napasti dopustiti da na površinu isplivaju najgori dijelovi nas samih?