Mt 4, 1–11 (KS)

1Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je:

‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’«

5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:

‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’«

8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:

‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’«

11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.


Razmišljanje on Mt 4, 1–11 (KS)

Poticaj za razmišljanje - 2026-02-22 Svakodnevna molitva

Danas nam se daje kratka pouka o lukavstvima neprijatelja koja nam može pomoći u suprotstavljanju nekim Sotoninim zamkama ako i kada zli pokuša potkopati našu postojanost. Primijetimo kako đavao bira osjetljiv trenutak: Isus je sam, bez pratnje i potpore, i vjerojatno oslabljen zbog nedostatka hrane i okrjepe. Nije nezamislivo da Sotona pokuša steći prednost i nad nama. Možemo li se prisjetiti mjesta ili okolnosti u kojima smo bili u napasti dopustiti da na površinu isplivaju najgori dijelovi nas samih?