Naši životi možda trebaju usklađivanje

Prije nekog vremena, tijekom blagdanskog vikenda u Londonu, uputio sam se u jednu od svojih omiljenih londonskih crkvi, St Martin in the Fields. Posljednjih nekoliko godina ona mi je pružala tih, molitveni prostor za početak odmora. Tog jutra, čim sam ušao u crkvu, shvatio sam da to neće biti tako tiho iskustvo. Ispred, u samom vrhu crkve, nalazio se veliki koncertni glasovir. Za njim je sjedio, ili bolje rečeno klečao, ugađač klavira. Radio je svoj posao neprestano udarajući jednu te istu notu i unoseći minijaturne promjene u njezinu visinu… pa, nisam baš siguran kako je izvodio tu svoju čaroliju!

Sjeo sam i zatvorio oči te pokušao moliti. Ali tonovi, tonovi su i dalje dolazili. Bilo mi ih je teško zanemariti kako bih se posvetio svojim molitvama. Nakon nekog vremena uhvatio sam sebe kako se prepuštam tim tonovima i promjenama u visini zvuka koje sam tek jedva uspijevao razaznati. Povišeni tonovi su se spuštali. Sniženi su se podizali. To je postao moj način molitve. U toj mi je molitvi sinulo da u našim životima postoje mnogi načini na koje možemo biti pomalo izvan tog sklada, raštimani. Postoje područja koja su snižena, u kojima proživljavamo osjećaj potištenosti, tuge, klonulosti ili nedostatka energije. Postoje također i područja u našim životima u kojima smo povišeni, oštri prema sebi, a i prema drugima. Na taj način možemo ispasti iz ritma i sklada sa samima sobom i s drugima. Možda nam je potrebno ponovno ugađanje kako bismo mogli živjeti u harmoniji sa samima sobom, s drugima i s Božjim planom za nas. Bog se, kroz molitvu, želi povezati s nama.

Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess