Molitveni savjeti

Sve što je stvoreno ima svoju posebnu ljepotu i svoj osobit način slavljenja Boga. To bi nas trebalo potaknuti da razmislimo o vremenu koje uzalud trošimo zavideći jedni drugima. Ako primijetim da zavidim znam da sam izgubio iz vida veličanstvenu, od Boga darovanu jedinstvenost onoga što jesam. Tko bi ti trebao biti? Odgovor je očit: trebao bi biti ti!

Stvoreni na sliku i priliku Božju svoje istinsko »ja« pronalazimo skriveno u Kristu, novome Adamu. Jedinorođeni Sin Božji došao nam je pokazati tko smo i pomoći nam da u potpunosti postanemo ono što jesmo. Možda zvuči neobično, ali nikada nećemo biti ono što uistinu jesmo dok ne susretnemo Isusa Krista, Sina Božjega, te ga ne upoznamo i ne zavolimo kao najveći Očev dar stvorenju. Po Isusu bivamo oslobođeni da budemo ono što smo pozvani biti.

Na početku svojega puta sv. Franjo molio je: »Tko si ti, Gospodine, a tko sam ja?« Franjo je spoznao da, što nam se Bog više objavljuje, to više upoznajemo tko uistinu jesmo i tko smo pozvani biti. Naše istinsko »ja« skriveno je u Kristu i čeka nas (Kol 3,1–11). Ne postajemo ono što smo pozvani biti kroz zavist i natjecanje. Sve se više opuštamo u svojem istinskom »ja« kada počnemo shvaćati da smo bezuvjetno ljubljeni upravo takvi kakvi jesmo.

Liam Kelly OFM, The Sacred Heart Messenger, listopad 2024.

Često se ovih dana može čuti: »U kakvom to svijetu živimo?« Počnemo govoriti o Gazi, Izraelu, Ukrajini i nabrajati mjesta u današnjem svijetu u kojima vladaju ratovi, podjele i siromaštvu kao i o grubim načinima na koje postupamo jedni prema drugima. Sve nas to može duboko pogoditi. Nekoliko pitanja može nam pomoći. Mogu li išta učiniti u vezi s tim? Što mogu učiniti za Gazu? Vrlo malo. Ali to ne znači da trebam prestati biti zainteresiran za ono što se ondje događa ili prestati osjećati ljutnju zbog toga. Možemo učiniti nešto malo u toj i u mnogim drugim situacijama. Možemo, primjerice, stupiti u kontakt s nekim čiji članovi obitelji ondje rade i financijski pomoći. Nadalje, je li ono što govorim doista točno? Jesam li se dovoljno informirao kako bih znao kakva je situacija uistinu? Vrlo često ljude posvuda dijelimo na »loše« i »dobre«. Dobrih ljudi ima i u Ukrajini i u Rusiji. U objema zemljama ima i loših ljudi. Razgovaraj s ljudima, čitaj pouzdane izvještaje i pobrini se da raspolažeš činjenicama. Nadamo se i molimo za one koji rade za mir, blagostanje i dostojan život milijuna ljudi koji ih nemaju, često pritom izlažući sebe velikoj opasnosti.

Donal Neary SJ, The Sacred Heart Messenger, srpanj 2024.

Dragi Gospodine, na jednoj od najljepših čestitki koje sam ikada primio bile su napisane samo tri riječi: »Jednostavno te volim.« U tom trenutku upravo sam to najviše trebao čuti. A od tebe, Gospodine, to trebam čuti uvijek.

Prije nekoliko godina mnogo mi je pomoglo kada je papa Franjo u Radosti evanđelja (br. 6) napisao: »Kada se sve zbroji beskrajno smo ljubljeni.« Ta snažna tvrdnja o tebi, Bože, znači da se, bez obzira na to koliko te razočaram raduješ meni takvim kakav jesam. Ljubljen sam bezuvjetno; ti me prihvaćaš potpuno i bez zadrške. Terapeuti nastoje, s više ili manje uspjeha, razviti bezuvjetno pozitivno prihvaćanje svojih klijenata jer se bez toga terapijski odnos ne može istinski razviti. To na ljudskoj razini odražava tvoj odnos prema svakome od nas. Samo u takvom ozračju može se razvijati i odnos između tebe i mene. Zato mi pomozi vjerovati, bez obzira na negativne priče koje nosim iz djetinjstva, da me nitko ne može ljubiti kao ti; da se nikada ne okrećeš od mene zbog razočaranja ili zasićenosti te da ništa ne može povećati, niti umanjiti tvoju ljubav prema meni.

Brian Grogan SJ, I Am Infinitely Loved

Na ovom životnom putovanju ponekad susrećemo toliku ljepotu. Svima bi nam dobro došlo da usporimo i češće zastanemo kako bismo je cijenili. Prečesto dopuštamo da prođe pokraj nas, a da je i ne primijetimo. Ipak, ponekad je uspijemo zamijetiti. Ponekad shvatimo da se nalazimo u prisutnosti ljepote i dopustimo sebi zaustaviti vrijeme – da ostanemo u toj prisutnosti. U tim smo trenucima dovoljno svjesni iskusiti ljepotu. Premda takvi trenuci možda nisu česti, kada se dogode, često nas duboko dirnu. Povezuju nas s jednom temeljnom istinom: bez obzira na svu patnju koja postoji u svijetu (a patnje u ovome svijetu ima) i u našim životima (patnje u našim životima ima i bit će je), postoji i ljepota. Ne možemo objasniti zašto je tomu tako – možemo samo prihvatiti da jest.
Prihvaćanje nije lako. Ipak, prihvaćajući patnju postajemo slobodni još potpunije prihvatiti i kušati ljepotu koju vidimo i doživljavamo u svijetu. Pokušaj moliti za druge: u molitvi nosi blizu svoga srca sve koji u ovome trenutku pate. U molitvi nosi blizu svoga srca sve koji su bolesni. U molitvi nosi blizu svoga srca sve one koji u ovome trenutku ne vide ili ne mogu vidjeti ljepotu u svojim životima.

Jim Deeds & Brendan McManus SJ, Finding God in the Mess

Reći »da« ključan je dio našega odnosa s Bogom. Upravo nam naša sloboda omogućuje i da kažemo »ne«. Kada se danas osvrnem na svoj život jasno vidim mnoge trenutke u kojima sam rekao »ne« (čak i ako tada nisam shvaćao da time govorim »ne« Bogu). Hvala Bogu, mogu se prisjetiti i trenutaka kada sam rekao »da«. Reći Bogu »da« omogućuje nam da u ovome svijetu budemo živa prisutnost ljubavi, radosti i milosrđa. Naše »da« uvijek nas potiče da ljubimo i cijenimo sebe, druge ljude i svijet koji nas okružuje.
U kršćanskoj povijesti i tradiciji mnogo je ljudi koji su rekli »da«: primjerice Marija, Jeremija, Mojsije i Petar. Njihovo »da« bilo je važno. Možda nisu točno znali čemu govore »da«, ali imali su dovoljno mudrosti prepoznati kako ih Bog poziva te da trebaju odgovoriti s »da«.
Ako se nađeš pred nekim teškim »da« sjeti se da nisi sam, nego da si u dobrom društvu onih koje smo prethodno spomenuli. Znaj i ovo: oni koji kažu »da« primaju darove potrebne za to svoje »da« (tako vidimo Petra, neobrazovanoga ribara, kako postaje učen čovjek i vođa novoga pokreta – svetac). I ti ćeš primiti darove potrebne za svoje »da«.

Jim Deeds & Brendan McManus SJ, Finding God in the Mess

Naši se napori mogu činiti malenima i uzaludnima, ali mnoge evanđeoske epizode otkrivaju ponavljajući motiv da Bog ima oko za malene ljude i malene stvari. Sjetimo se udovičina novčića i umnažanja kruhova i riba (Mk 12, 41–44; 8, 1–9). U Kani se obična voda pretvara u najbolje vino (Iv 2, 1–12); na Posljednjoj večeri skromni kruh i vino postaju tijelo i krv Gospodnja (Lk 22, 19–20). Život svake osobe, koliko god bio skriven, utječe na sve ostale (Rim 14, 7). Svako dobro djelo, koliko god maleno bilo, ako je učinjeno s ljubavlju, ima vječnu vrijednost jer ljubav nikada ne prestaje (1 Kor 13, 8) i požnjet ćemo njezin rod u svoje vrijeme (Gal 6, 9). To utemeljuje nadu da naši sićušni doprinosi u korist našeg bolesnog planeta nose vlastitu simboličku vrijednost. Julijana od Norwicha izražava tu nadu:

Bog mi je pokazao nešto maleno, veličine lješnjaka, što je ležalo na dlanu moje ruke. Pogledala sam to i pomislila: »Što bi ovo moglo biti?« I dobila sam odgovor: »To je sve što je stvoreno.« Čudila sam se kako to može opstati jer sam mislila da bi se zbog svoje malenosti moglo odjednom rasplinuti u ništa. I dobila sam odgovor: »Traje i zauvijek će trajati jer ga Bog ljubi. I tako sve stvari imaju svoj početak po ljubavi Božjoj«. U toj maloj stvari vidjela sam tri istine: prva je da ju je Bog stvorio; druga da je Bog ljubi; a treća da je Bog čuva.

Brian Grogan SJ, Creation Walk:The Amazing Story of a Small Blue Planet

Iako je Marija u Novom zavjetu progovorila tek nekoliko puta, njezina osobnost i karakter od tada govore nebrojenim vjernicima. I to ne samo katolicima. Marija privlači milijune ljudi u svetišta diljem svijeta. Uz općepoznata svetišta kao što su Guadalupe, Lourdes i Fatima postoje mnoga druga marijanska svetišta diljem svijeta koja privlače i vjernike drugih religija.

Marijin se život sastojao od odgovora »da« na ljubav koja je nadilazila sve njezine snove o ljubavi. Marija je donijela odluku kao odgovor na poklon. Primila je dar susreta s Bogom koji joj se toliko približio da se ljudsko tijelo njegova Jedinorođenca satkalo u njezinoj utrobi. U središtu Marijina života bila je ta ljubavna priča s Bogom, ljubavna priča koja, idealno, može biti i u središtu naših života.

Kao i svaka dobra majka, Marija nas povezuje s afektivnom dimenzijom našega života i oslobađa nas kako bismo bili primatelji Božje milosti. Prvi korak prema Bogu nije stvar teorije. To nije ni vježba same snage volje. Češće se radi o otvaranju temelja našega života kako bismo bili spremni krenuti prema povjerenju, dobroti i ljubavi. Lako zapnemo u umornim načinima postupanja. No, susret s Marijinom dubinom ponizan je poziv da živimo iz dubine samih sebe. Ona nam pomaže ići dublje od naše površnosti i usidriti se u ukorijenjenost koja seže unatrag kroz naraštaje do Abrahama i Sare pa čak i prethodi njima. Pomaže nam vidjeti koja nam je čuda učinio Svemogući. Omogućuje nam da kličemo u Bogu, Spasitelju našemu.

Thomas G. Casey SJ, Mary in Different Traditions

Brdo Tabor mjesto je na kojemu su Petar, Jakov i Ivan vidjeli Isusa u sjaju njegove slave. Vidjeli su božanstvo koje je bilo skriveno čovječanstvom. Ovaj je dan zora vjere apostola u to tko Isus jest i u njegov božanski život. U svojem čovječanstvu i svojem potpunom identitetu on je slika Božja. Prepoznali su ga jer su ga poznavali kao čovjeka. A tada su začuli glas koji je rekao: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« (Mt 17, 5).

Taj je glas progovorio i ranije – na Isusovu krštenju. No tada ga je čuo samo Isus. Sada se Isus objavljuje svojim učenicima kao Sin Božji. »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« Zanimljivo je ono što slijedi. Bog potom kaže: »Slušajte ga!« Slušanje Riječi Božje jedna je od najvažnijih kršćanskih milosti. Na misi se klanjamo mjestu Riječi – jer Krist je taj koji govori u čitanju Riječi – jednako kao što se klanjamo kruhu i vinu na oltaru. U riječi i sakramentu Isus govori i prisutan je u Crkvi.

Isus je također govorio o budućnosti dajući apostolima do znanja da će ovaj dan biti u potpunosti shvaćen tek kada on uskrsne od mrtvih. Tada će obuhvatiti puni smisao preobraženja i moći će si dopustiti da neko vrijeme promišljaju o tome što bi to »uskrsnuti od mrtvih« uopće značilo.

Petar, Jakov i Ivan zauvijek su pamtili ovaj dan. Zapravo, Petar je o tome pisao u svojoj prvoj poslanici. Možemo se otvoriti toj milosti spoznanja Kristova božanstva i čovječanstva te duboko u srcu povjerovati da ćemo jednoga dana i sami biti preobraženi, kako bi naša smrtna tijela bila suobličena njegovu.

Donal Neary SJ, The Sacred Heart Messenger, kolovoz 2024.

Kada smo u dobru odnosu s Bogom zao duh nas pokušava uznemiriti čineći nas tjeskobnima, frustriranima, nezadovoljnima i tužnima. Ne bismo trebali ulaziti na njegov teren upuštajući se u kušnju ili se prepirući s tim beskorisnim mislima ili poticajima. Ako to učinimo vjerojatno ćemo izgubiti bitku. Umjesto toga trebali bismo se mirno vratiti u Božju prisutnost. Kako to opisuje Knjiga Izlaska: »Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni« (Izl 14, 14).
Marijin nam primjer pokazuje da istinska radost dolazi iz sjedinjenja s izvorom svake prave radosti: Bogom. Što smo više jedno s Bogom to nas manje uznemiruju tjeskobe, strahovi i boli. Ne moramo se sami braniti od tih nasrtaja jer je sama Božja prisutnost naša obrana. Čak i dok je Marija bila na zemlji bilo je to kao da je već na nebu jer je bila u potpunosti u Božjoj prisutnosti uvijek klanjajući se Onome koji ju je ispunjavao svjetlošću i radošću. Kako se njezin život bližio kraju svjetlost koja je oduvijek svijetlila u njezinu srcu postajala je sve intenzivnija. Uzdizala je cijelo njezino biće prema gore kao da ga želi istrgnuti sa zemlje i privući u visine kamo se njezin duh već uzdigao kako bi zauvijek mogla pjevati svoj predivni Veliča u znak zahvalnosti Bogu.

Thomas Casey SJ, Smile of Joy: Mary of Nazareth

Budno pazimo na Božje tragove svuda oko nas i pokušavamo pronaći božanski život u samom srcu stvarnosti. Ignacije nije ostavio detaljno pravilo o tome koliko bi njegovi sljedbenici trebali moliti. Umjesto toga tražio je da nam Bog uvijek bude pred očima. To je kontemplacija u akciji. To je itekako zahtjevna zadaća pa ipak dobro znamo kakav je osjećaj raditi nešto, bilo to ugodno ili mrsko, dok nam je netko drugi u mislima. Susreo sam migrante koji rade u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi. Podnosili su duge sate u dubinama zemlje kako bi poslali novac kući svojim obiteljima. Kontemplacija je opisana kao »dugi pogled pun ljubavi usmjeren prema stvarnosti«. To je način na koji Bog gleda naš svijet. Tada Bog »kreće u akciju« i posreduje u našu korist. U tom je smislu Bog uistinu pravi »kontemplativac u akciji«. Naravno, to je i Isus. On moli, radi, pati, ali uvijek u prisutnosti svoga Oca. On ima srce koje razlučuje i upravo zato može reći: »Ja uvijek činim što je njemu milo« (Iv 8, 29). Kao njegovi suputnici nastojimo ga oponašati. Nije slučajnost što su prvi isusovci željeli biti poznati upravo kao »družba Isusova«.

Brian Grogan SJ, Finding God in All Things