Radost ljubavi sa zahvalnim srcima
U ljeto se pojavljuje nova ljepota dok se vrt puni bojama. Cvijeće se otvara, lišće širi, a drveće počinje odijevati svoje puno ljetno ruho. Svaki dan donosi nešto novo, osobito u gredicama s trajnicama, pa je vrtlar doista zaposlen hranjenjem, zalijevanjem, podupiranjem, košnjom i njegom travnjaka te borbom s obiljem korova i naletom života među vrtnim nametnicima koji su pronašli svoje uporište u zagrijanoj zemlji.
Ako vrtlar nije oprezan jedva će preostati vremena za uživanje u svemu tome; toliko toga treba učiniti kako bi se održao korak s ljetnim obiljem prirode. Važno je između poslova odvojiti vrijeme za obično sjedenje i divljenje, iznijeti šalicu čaja ili hladno ljetno piće u vrt i samo sjediti, promatrati i doživljavati tu ljepotu i radost. Ovi mjeseci, sa svojim dugim, zaposlenim danima i čeznutljivim večerima, prilika su da se uskladimo i s ljepotom naših života te otkrijemo radost koja leži u ljubavi sa zahvalnim srcima.
Sr Stanislaus Kennedy, RSC, The Sacred Heart Messenger, lišanj 2024.
Molite da postanete poput Marije
Ako je svibanj mjesec posvećen Mariji možemo moliti da u svojim srcima postanemo poput nje bivajući otvoreni za njezina naučavanja kako bismo naučili cijeniti sve kroz prizmu njezine ljubavi, mudrosti i istine. Naše riječi, emocije, djela, uvjerenja i osjećaji mogu se svjesnim izborom i božanskom odlukom vratiti u jedinstvo s Izvorom. Buditi se svakoga dana s milošću i osjećajem mira, pripravnosti, zaštite, ljubavi i vjere u srcima znači živjeti u svijetu na hrabar i proslavljen nov način. Ova suosjećajna i prostrana majčinska energija dostupna je svakoga dana i nudi se svakome od nas kako bismo mogli stvoriti povezani novi svijet u kojem je cijelo Božje stvorenje međusobno isprepleteno.
Dopustimo li ovoj viziji da raste u našoj svijesti, kako pojedinačno tako i kolektivno, možda ćemo uspjeti otpustiti svoje obrasce razjedinjenosti i umjesto toga u srcima prigrliti bit naše beskrajne svete Majke te se uzdati da će nas to ponovno odvesti kući, k jedinstvu, cjelovitosti i bezuvjetnoj ljubavi. Neka to bude naša molitva Mariji, našoj Majci, tijekom ovoga mjeseca svibnja.
Andrea Hayes, The Sacred Heart Messenger, svibanj 2024.
Pročitajte više
Opraštanje vodi k ozdravljenju
Kršćanstvo neke osobe može se mjeriti mjerom u kojoj je spremna oprostiti. Opraštanje je jedan od najdubljih izraza ljubavi. Opraštanje vodi k ozdravljenju. Sa sobom nosimo mnogo prtljage. Nosimo tu prtljagu u nevidljivoj vreći, a ona nas može pritiskati i umarati. Nema unutarnjeg mira. Nosimo rane, ožiljke, masnice i povrede iz prošlosti, zamjeranje, gnjev i gorčinu. Ključ takve vrste ozdravljenja je opraštanje. Oprosti i prtljaga će se rastopiti. Pusti lance koji nas vežu. Lanci oko nas nemaju lokota, drži ih samo naš vlastiti stisak. Pusti, oprosti i oni će otpasti.
Stav nepraštanja, gorčina i želja za osvetom truju dušu te povećavaju tjeskobu i osjećaj depresije dok opraštanje iscjeljuje i oslobađa. Ono je zdravo i blagotvorno te donosi mir.
Tko je osoba kojoj ne želite pružiti ruku?
Ako u srcu nosite mržnju prema ikome pokušajte je iskorijeniti. Lakše reći nego učiniti. Važno je pokušati. Pokušavati i neprestano iznova pokušavati znači biti svetac.
Nikada nismo sličniji Bogu nego kada praštamo.
Terence Harrington OFM Cap, The Sacred Heart Messenger, travanj 2024.
Čovjek s probušenim vjedrom
Nemojte nikoga otpisati zato što u vašim očima ne zadovoljava mjerila. Oni imaju vrijednost u Božjim očima »jer svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću« (Prva poslanica Timoteju 4,4).
U kineskoj kulturi postoji priča o čovjeku s probušenim vjedrom. Ona ide ovako.
Bio je jedan čovjek koji je nosio dva vjedra, po jedno sa svake strane, obješena na štapu preko njegovih ramena. Svakoga dana išao bi na bunar i punio oba vjedra svježom vodom. Po dolasku kući jedno bi vjedro bilo puno, a drugo dopola prazno. Puno vjedro bilo je umišljeno i ponosno na sebe. Poluprazno se vjedro tjeskobno ispričavalo jer je curilo. »Ne brini, ne brini«, reče čovjek. »Zar nisi primijetilo predivno divlje cvijeće koje raste s tvoje strane puta dok se vraćamo kući? Zalijevalo si ga svakoga dana dok je voda curila iz tvoga vjedra.«
Anne Marie Sweeney, The Sacred Heart Messenger, veljača 2024.
U nama zapaljen novi oganj
Uskrs nam govori da je Krist došao spasiti nas od nas samih u našim najgorim izdanjima. To je dar, ali i izazov uskrsnuća. Evanđelja nam govore da su učenici kao zajednica bili raspršeni i posramljeni, slomljeni i zbunjeni. Na neki način, mi smo potpuno isti. Oni su vraćeni u novi život naviještanja i poslanja.
Uskrsnuće je iscjeljenje i obnova narušenih i slomljenih odnosa između Boga i čovječanstva, jednih prema drugima i, u konačnici, s elementima jedinstvenog dara stvorenja koje smo oštetili pa čak i uništili.
Uskrs nas osnažuje, nadahnjuje i u nama pali novi oganj oduševljenja kako bismo postali evanđeoska istina i dokaz koji naviještamo svjedočeći o trajnoj prisutnosti uskrsloga Krista među nama, sada i uvijeke.
Uskrs je o Onome koji je umro napušten, »tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo« (Izaija 52,14), poput mnogih odbačenih i lišenih doma te raseljenih ljudi koje danas susrećemo. Gospodin nam sada pravi društvo na našim vlastitim križevima unatoč oštroj tišini gdje šapćemo ili vičemo u tjeskobi: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Čak i kada se Bog čini tihim i dalekim Uskrs nam govori da nismo sami, nego da zajedno dijelimo uskrsli život Gospodinov.
John Cullen, ‘The sacred Heart Messenger ‘, rujan 2023.
Pročitajte više
Isus je uskrsnuo
Aleluja! To je riječ koju ćete često čuti tijekom uskrsnoga vremena u koje sada ulazimo. »Aleluja« je hebrejska riječ koja znači hvalite Gospodina. To nam govori o fokusu ovoga razdoblja, a koje obilježavaju radost i nada. Isus je uskrsnuo i poziva nas u taj novi život. Uskrsni događaj prosvjetljuje naše živote kao pojedinaca i zajednica pozivajući nas da budemo svjetlo svijetu. Uskrsno vrijeme traje od vazmenog bdijenja do blagdana Duhova što je dugo razdoblje od pedeset dana. U ovo doba godine svjesni smo znakova novoga života oko nas. Dani su duži i svjetliji, ptice pjevaju, cvijeće cvjeta. Novi život koji izbija iz zemlje podsjeća nas da je Bog izvor svega života i dobrote. Uskrs je vrijeme novih početaka.
Uskrsna poruka namijenjena je svima bez obzira na našu situaciju. Nikada nije kasno za novi početak. Radosna vijest je da je Isus s nama. On je prisutan kada molimo i kada se mučimo moliti, kada smo sretni i kada nas boli, u ljepoti našega svijeta koji se uvijek iznova stvara te u dobroti i ljubavi koju dijelimo s drugima. Dok koračamo kroz ovo novo razdoblje otvaramo vrata i pozivamo uskrsloga Isusa da uđe.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Matthew
Pročitajte više
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju
Toma … hvala! Što si unio iskrenost u našu vjeru. Nije se pretvarao da je bolji nego što jest. Počeo je tražeći dokaz, a završio radujući se vjeri. On je svetac zaštitnik prijelaza i koraka u vjeri. Vjera je putovanje. On je svetac vjere našega vremena. Zajednica je bila mjesto gdje je pronašao vjeru nakon što ju je izgubio pokušavajući ići sam. Zatim se vratio zajednici vjere i krenuo na životni put koji ga je odveo do mučeništva u Indiji.
Krista je pronašao i u želji da dotakne njegove rane. Boga pronalazimo kada uđemo u njegove rane u ranama našega svijeta. U vjerničkoj zajednici Crkve možemo očuvati svoju vjeru. Ovdje naša vjera i raste. Toma je tražio vjeru želeći dotaknuti Isusove rane. Kada ga je Isus pozvao da to učini shvatio je da ne mora. Pronašao je vjeru bivajući prisutan uz ranjenog Krista i ondje je otkrio svoju vjeru u Kristovu slavu.
I mi možemo učiniti isto. Ono što je rečeno Tomi rečeno je svima nama: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.«
Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A
Pročitajte više
Stvarnost uskrsnuća
Nije lako vjerovati u uskrsnuće. Nije slučajno što se u gotovo svim ukazanjima javljaju nevjerica i sumnja, čak i među ljudima koji su Isusa vrlo dobro poznavali. Istovremeno upravo će ti svjedoci koji su oklijevali naviještati njegovo uskrsnuće.
Možda je upravo to najsnažniji dokaz stvarnosti uskrsnuća. Isusovi učenici bili su traumatizirani sramotnim neuspjehom u koji se pretvorilo Isusovo (i njihovo vlastito) životno djelo. Razbježali su se na sve strane. Ubrzo nakon toga ti isti ljudi s nezamislivom strašću počinju naviještati da je njihov heroj Spasitelj naroda. Više ne taje njegovu smrt na križu. Sada će je naviještati gotovo s ponosom. Između ta dva trenutka morali su doživjeti nešto još šokantnije i dramatičnije od katastrofe Isusova razapinjanja: njegovo uskrsnuće.
Nicolaas Sintobin DI, iz knjige Did Jesus Really Exist? and 51 Other Questions
Pročitajte više
Suočavanje s tamom
Svi u životu povremeno imamo iskustvo tame. Upravo suočavajući se s tamnim i praznim mjestima možemo sagledati stvarnost da naši problemi, premda se ponekad čine velikima ili golemima, nikada ne čine cjelokupnu priču. Za mene usporavanje i ponovno usvajanje discipline molitve i razmatranja, umjesto da me odvedu u prostor straha i propasti, zapravo vode prema mjestu ozdravljenja. To je mjesto susreta sa stvarnošću, mjesto susreta s Bogom.
Na Veliku subotu svake godine spušta se tišina, a tamni i prazni grob viče onima koji se boje kraja: »Dođite i vidite!« I sada shvaćam zašto su morali poći na grob. Isus ih je poučavao – čak i u vremenu velike žalosti – da svi moramo poći do groba, do tamnih i praznih mjesta, koliko god to bilo zastrašujuće. Zašto nas tamo poziva? Zato što ćemo, kada pođemo, kada se suočimo s tamom, vidjeti da ona uopće nije tama. Dolazi predivno svjetlo. Problemi, pa čak ni smrt, nisu kraj. Uvijek postoji obećanje »trećega dana«.
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više
Velik skok vjere
Priča o Navještenju toliko nam je poznata da je lako Marijinu vjeru uzeti zdravo za gotovo. Lako je zaboraviti da je Gabrijelova poruka Mariji otvorila posve novi, golem horizont. Nije joj dao nikakva ljudska jamstva; nije joj ponudio poznat ni siguran put naprijed. Potpuno ju je izveo iz zone ugode. Sve u vezi s tim jedinstvenim događajem zahtijevalo je golem skok vjere: već je samo po sebi bilo dovoljno teško prihvatiti da joj govori anđeo; još je teže bilo povjerovati da djevica može začeti, a tko je uopće mogao zamisliti da bi neka žena mogla postati sama Majka Božja! Gabrijel je oslikao prizor koji je graničio s nevjerojatnim.
Marija se nije zadržavala na razmišljanju o krajnjoj nevjerojatnosti onoga što joj je naviješteno. Da jest, vrlo bi vjerojatno odbila povjerovati. Njezina je usmjerenost bila na Boga. Dovoljno je vjerovala u Božju snagu i ljubav da prihvati poruku koju joj je Gabrijel prenio. Svim se srcem bacila u bezgranični ocean Boga kada je rekla: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1,38).
Thomas Casey SJ, Smile of Joy: Mary of Nazareth
Pročitajte više