Naši životi možda trebaju usklađivanje
Prije nekog vremena, tijekom blagdanskog vikenda u Londonu, uputio sam se u jednu od svojih omiljenih londonskih crkvi, St Martin in the Fields. Posljednjih nekoliko godina ona mi je pružala tih, molitveni prostor za početak odmora. Tog jutra, čim sam ušao u crkvu, shvatio sam da to neće biti tako tiho iskustvo. Ispred, u samom vrhu crkve, nalazio se veliki koncertni glasovir. Za njim je sjedio, ili bolje rečeno klečao, ugađač klavira. Radio je svoj posao neprestano udarajući jednu te istu notu i unoseći minijaturne promjene u njezinu visinu… pa, nisam baš siguran kako je izvodio tu svoju čaroliju!
Sjeo sam i zatvorio oči te pokušao moliti. Ali tonovi, tonovi su i dalje dolazili. Bilo mi ih je teško zanemariti kako bih se posvetio svojim molitvama. Nakon nekog vremena uhvatio sam sebe kako se prepuštam tim tonovima i promjenama u visini zvuka koje sam tek jedva uspijevao razaznati. Povišeni tonovi su se spuštali. Sniženi su se podizali. To je postao moj način molitve. U toj mi je molitvi sinulo da u našim životima postoje mnogi načini na koje možemo biti pomalo izvan tog sklada, raštimani. Postoje područja koja su snižena, u kojima proživljavamo osjećaj potištenosti, tuge, klonulosti ili nedostatka energije. Postoje također i područja u našim životima u kojima smo povišeni, oštri prema sebi, a i prema drugima. Na taj način možemo ispasti iz ritma i sklada sa samima sobom i s drugima. Možda nam je potrebno ponovno ugađanje kako bismo mogli živjeti u harmoniji sa samima sobom, s drugima i s Božjim planom za nas. Bog se, kroz molitvu, želi povezati s nama.
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više
Neuredne navezanosti
Ono što Ignacije naziva neurednim navezanostima može nas nadvladati – oholost, pohlepa, strah, perfekcionizam, nezasitna glad za trenutnom potvrdom koju stvaraju društvene mreže, pretjerana stimulacija, očekivanje dostupnosti 24 sata dnevno. Propust da shvatimo kako smo upravitelji stvorenoga, a ne njegovi vlasnici, opsjednutost ugledom i statusom, sindrom »imam više od tebe« i sve ostale privlačnosti koje nas odvlače od Boga, nas samih i drugih, ostavljajući nas u stanju emocionalnog nemira, uzbuđenja i iscrpljenosti.
Moja vrijednost kao osobe nije određena onime što posjedujem. Moja materijalna dobra, moji akademski uspjesi, moji uspjesi, moji prihodi i stanje na bankovnom računu ne definiraju moju vrijednost kao neprocjenjivog i jedinstvenog ljudskog bića. Moja vrijednost nije određena onim što je izvan mene. Zli duh, neprijatelj moje ljudske naravi, želio bi me uvjeriti u suprotno. Ja sam beskrajno bogatiji od toga. Tako je lako zaplesti se u ono što mislimo da trebamo i želimo, ali na hladnom svjetlu dana vidimo iluzije onakvima kakve jesu. Solidarnost jednih s drugima, a ne međusobno natjecanje, Božja je zamisao o tome što je život.
Jim Maher SJ, Pathways to a Decision with Ignatius of Loyola
Pročitajte više
Mi smo aktivni partneri u Božjem djelu
Evo nešto o čemu možemo razmišljati i moliti se svaki dan ovaj tjedan:
Gledali su s neba – Otac, Sin i Duh Sveti – s ljubavlju prema svom narodu. Mogli su vidjeti muškarce i žene svih rasa, boja, dobi, vjera, svetosti i grijeha. Znali su da je ljudskom rodu potrebna pomoć i čekali su dugo dok nije došlo pravo vrijeme. Riječ Božja, Sin Božji, rođen prije svih vjekova, postao je jedan od nas. Ostatak priče znamo. Jedna od osoba Trojstva postala je jedan od nas kako bismo mi mogli postati poput njih. Isus, Sin vječnoga Oca, rođen je, živio je i umro poput nas. U smrti, okrutno ubijen i potom položen u grob, Duh je u njemu oživio, a sada je Duh Isusa i Oca živ u svakome od nas od krštenja. Život Trojstva postaje vrlo običan u ljubavi, brizi i praštanju koje nudimo jedni drugima. On je također prisutan u načinima na koje nastojimo poboljšati živote siromašnih, depresivnih i tjeskobnih. On je u tome kako pokušavamo poučiti mlađi naraštaj najboljim lekcijama čovječnosti i vjere te ih uvesti u ovo otajstvo Boga. Mi smo aktivni partneri u djelu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga u današnjem svijetu.
Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A
Pročitajte više
Radost ljubavi sa zahvalnim srcima
U ljeto se pojavljuje nova ljepota dok se vrt puni bojama. Cvijeće se otvara, lišće širi, a drveće počinje odijevati svoje puno ljetno ruho. Svaki dan donosi nešto novo, osobito u gredicama s trajnicama, pa je vrtlar doista zaposlen hranjenjem, zalijevanjem, podupiranjem, košnjom i njegom travnjaka te borbom s obiljem korova i naletom života među vrtnim nametnicima koji su pronašli svoje uporište u zagrijanoj zemlji.
Ako vrtlar nije oprezan jedva će preostati vremena za uživanje u svemu tome; toliko toga treba učiniti kako bi se održao korak s ljetnim obiljem prirode. Važno je između poslova odvojiti vrijeme za obično sjedenje i divljenje, iznijeti šalicu čaja ili hladno ljetno piće u vrt i samo sjediti, promatrati i doživljavati tu ljepotu i radost. Ovi mjeseci, sa svojim dugim, zaposlenim danima i čeznutljivim večerima, prilika su da se uskladimo i s ljepotom naših života te otkrijemo radost koja leži u ljubavi sa zahvalnim srcima.
Sr Stanislaus Kennedy, RSC, The Sacred Heart Messenger, lišanj 2024.
Molite da postanete poput Marije
Ako je svibanj mjesec posvećen Mariji možemo moliti da u svojim srcima postanemo poput nje bivajući otvoreni za njezina naučavanja kako bismo naučili cijeniti sve kroz prizmu njezine ljubavi, mudrosti i istine. Naše riječi, emocije, djela, uvjerenja i osjećaji mogu se svjesnim izborom i božanskom odlukom vratiti u jedinstvo s Izvorom. Buditi se svakoga dana s milošću i osjećajem mira, pripravnosti, zaštite, ljubavi i vjere u srcima znači živjeti u svijetu na hrabar i proslavljen nov način. Ova suosjećajna i prostrana majčinska energija dostupna je svakoga dana i nudi se svakome od nas kako bismo mogli stvoriti povezani novi svijet u kojem je cijelo Božje stvorenje međusobno isprepleteno.
Dopustimo li ovoj viziji da raste u našoj svijesti, kako pojedinačno tako i kolektivno, možda ćemo uspjeti otpustiti svoje obrasce razjedinjenosti i umjesto toga u srcima prigrliti bit naše beskrajne svete Majke te se uzdati da će nas to ponovno odvesti kući, k jedinstvu, cjelovitosti i bezuvjetnoj ljubavi. Neka to bude naša molitva Mariji, našoj Majci, tijekom ovoga mjeseca svibnja.
Andrea Hayes, The Sacred Heart Messenger, svibanj 2024.
Pročitajte više
Opraštanje vodi k ozdravljenju
Kršćanstvo neke osobe može se mjeriti mjerom u kojoj je spremna oprostiti. Opraštanje je jedan od najdubljih izraza ljubavi. Opraštanje vodi k ozdravljenju. Sa sobom nosimo mnogo prtljage. Nosimo tu prtljagu u nevidljivoj vreći, a ona nas može pritiskati i umarati. Nema unutarnjeg mira. Nosimo rane, ožiljke, masnice i povrede iz prošlosti, zamjeranje, gnjev i gorčinu. Ključ takve vrste ozdravljenja je opraštanje. Oprosti i prtljaga će se rastopiti. Pusti lance koji nas vežu. Lanci oko nas nemaju lokota, drži ih samo naš vlastiti stisak. Pusti, oprosti i oni će otpasti.
Stav nepraštanja, gorčina i želja za osvetom truju dušu te povećavaju tjeskobu i osjećaj depresije dok opraštanje iscjeljuje i oslobađa. Ono je zdravo i blagotvorno te donosi mir.
Tko je osoba kojoj ne želite pružiti ruku?
Ako u srcu nosite mržnju prema ikome pokušajte je iskorijeniti. Lakše reći nego učiniti. Važno je pokušati. Pokušavati i neprestano iznova pokušavati znači biti svetac.
Nikada nismo sličniji Bogu nego kada praštamo.
Terence Harrington OFM Cap, The Sacred Heart Messenger, travanj 2024.
Čovjek s probušenim vjedrom
Nemojte nikoga otpisati zato što u vašim očima ne zadovoljava mjerila. Oni imaju vrijednost u Božjim očima »jer svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću« (Prva poslanica Timoteju 4,4).
U kineskoj kulturi postoji priča o čovjeku s probušenim vjedrom. Ona ide ovako.
Bio je jedan čovjek koji je nosio dva vjedra, po jedno sa svake strane, obješena na štapu preko njegovih ramena. Svakoga dana išao bi na bunar i punio oba vjedra svježom vodom. Po dolasku kući jedno bi vjedro bilo puno, a drugo dopola prazno. Puno vjedro bilo je umišljeno i ponosno na sebe. Poluprazno se vjedro tjeskobno ispričavalo jer je curilo. »Ne brini, ne brini«, reče čovjek. »Zar nisi primijetilo predivno divlje cvijeće koje raste s tvoje strane puta dok se vraćamo kući? Zalijevalo si ga svakoga dana dok je voda curila iz tvoga vjedra.«
Anne Marie Sweeney, The Sacred Heart Messenger, veljača 2024.
U nama zapaljen novi oganj
Uskrs nam govori da je Krist došao spasiti nas od nas samih u našim najgorim izdanjima. To je dar, ali i izazov uskrsnuća. Evanđelja nam govore da su učenici kao zajednica bili raspršeni i posramljeni, slomljeni i zbunjeni. Na neki način, mi smo potpuno isti. Oni su vraćeni u novi život naviještanja i poslanja.
Uskrsnuće je iscjeljenje i obnova narušenih i slomljenih odnosa između Boga i čovječanstva, jednih prema drugima i, u konačnici, s elementima jedinstvenog dara stvorenja koje smo oštetili pa čak i uništili.
Uskrs nas osnažuje, nadahnjuje i u nama pali novi oganj oduševljenja kako bismo postali evanđeoska istina i dokaz koji naviještamo svjedočeći o trajnoj prisutnosti uskrsloga Krista među nama, sada i uvijeke.
Uskrs je o Onome koji je umro napušten, »tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo« (Izaija 52,14), poput mnogih odbačenih i lišenih doma te raseljenih ljudi koje danas susrećemo. Gospodin nam sada pravi društvo na našim vlastitim križevima unatoč oštroj tišini gdje šapćemo ili vičemo u tjeskobi: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Čak i kada se Bog čini tihim i dalekim Uskrs nam govori da nismo sami, nego da zajedno dijelimo uskrsli život Gospodinov.
John Cullen, ‘The sacred Heart Messenger ‘, rujan 2023.
Pročitajte više
Isus je uskrsnuo
Aleluja! To je riječ koju ćete često čuti tijekom uskrsnoga vremena u koje sada ulazimo. »Aleluja« je hebrejska riječ koja znači hvalite Gospodina. To nam govori o fokusu ovoga razdoblja, a koje obilježavaju radost i nada. Isus je uskrsnuo i poziva nas u taj novi život. Uskrsni događaj prosvjetljuje naše živote kao pojedinaca i zajednica pozivajući nas da budemo svjetlo svijetu. Uskrsno vrijeme traje od vazmenog bdijenja do blagdana Duhova što je dugo razdoblje od pedeset dana. U ovo doba godine svjesni smo znakova novoga života oko nas. Dani su duži i svjetliji, ptice pjevaju, cvijeće cvjeta. Novi život koji izbija iz zemlje podsjeća nas da je Bog izvor svega života i dobrote. Uskrs je vrijeme novih početaka.
Uskrsna poruka namijenjena je svima bez obzira na našu situaciju. Nikada nije kasno za novi početak. Radosna vijest je da je Isus s nama. On je prisutan kada molimo i kada se mučimo moliti, kada smo sretni i kada nas boli, u ljepoti našega svijeta koji se uvijek iznova stvara te u dobroti i ljubavi koju dijelimo s drugima. Dok koračamo kroz ovo novo razdoblje otvaramo vrata i pozivamo uskrsloga Isusa da uđe.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Matthew
Pročitajte više
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju
Toma … hvala! Što si unio iskrenost u našu vjeru. Nije se pretvarao da je bolji nego što jest. Počeo je tražeći dokaz, a završio radujući se vjeri. On je svetac zaštitnik prijelaza i koraka u vjeri. Vjera je putovanje. On je svetac vjere našega vremena. Zajednica je bila mjesto gdje je pronašao vjeru nakon što ju je izgubio pokušavajući ići sam. Zatim se vratio zajednici vjere i krenuo na životni put koji ga je odveo do mučeništva u Indiji.
Krista je pronašao i u želji da dotakne njegove rane. Boga pronalazimo kada uđemo u njegove rane u ranama našega svijeta. U vjerničkoj zajednici Crkve možemo očuvati svoju vjeru. Ovdje naša vjera i raste. Toma je tražio vjeru želeći dotaknuti Isusove rane. Kada ga je Isus pozvao da to učini shvatio je da ne mora. Pronašao je vjeru bivajući prisutan uz ranjenog Krista i ondje je otkrio svoju vjeru u Kristovu slavu.
I mi možemo učiniti isto. Ono što je rečeno Tomi rečeno je svima nama: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.«
Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A
Pročitajte više