Budite otvoreni milosti spoznanja Kristova božanstva i čovječanstva
Brdo Tabor mjesto je na kojemu su Petar, Jakov i Ivan vidjeli Isusa u sjaju njegove slave. Vidjeli su božanstvo koje je bilo skriveno čovječanstvom. Ovaj je dan zora vjere apostola u to tko Isus jest i u njegov božanski život. U svojem čovječanstvu i svojem potpunom identitetu on je slika Božja. Prepoznali su ga jer su ga poznavali kao čovjeka. A tada su začuli glas koji je rekao: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« (Mt 17, 5).
Taj je glas progovorio i ranije – na Isusovu krštenju. No tada ga je čuo samo Isus. Sada se Isus objavljuje svojim učenicima kao Sin Božji. »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« Zanimljivo je ono što slijedi. Bog potom kaže: »Slušajte ga!« Slušanje Riječi Božje jedna je od najvažnijih kršćanskih milosti. Na misi se klanjamo mjestu Riječi – jer Krist je taj koji govori u čitanju Riječi – jednako kao što se klanjamo kruhu i vinu na oltaru. U riječi i sakramentu Isus govori i prisutan je u Crkvi.
Isus je također govorio o budućnosti dajući apostolima do znanja da će ovaj dan biti u potpunosti shvaćen tek kada on uskrsne od mrtvih. Tada će obuhvatiti puni smisao preobraženja i moći će si dopustiti da neko vrijeme promišljaju o tome što bi to »uskrsnuti od mrtvih« uopće značilo.
Petar, Jakov i Ivan zauvijek su pamtili ovaj dan. Zapravo, Petar je o tome pisao u svojoj prvoj poslanici. Možemo se otvoriti toj milosti spoznanja Kristova božanstva i čovječanstva te duboko u srcu povjerovati da ćemo jednoga dana i sami biti preobraženi, kako bi naša smrtna tijela bila suobličena njegovu.
Donal Neary SJ, The Sacred Heart Messenger, kolovoz 2024.
Pročitajte više
Naš je cilj u potpunosti živjeti u Božjoj prisutnosti
Kada smo u dobru odnosu s Bogom zao duh nas pokušava uznemiriti čineći nas tjeskobnima, frustriranima, nezadovoljnima i tužnima. Ne bismo trebali ulaziti na njegov teren upuštajući se u kušnju ili se prepirući s tim beskorisnim mislima ili poticajima. Ako to učinimo vjerojatno ćemo izgubiti bitku. Umjesto toga trebali bismo se mirno vratiti u Božju prisutnost. Kako to opisuje Knjiga Izlaska: »Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni« (Izl 14, 14).
Marijin nam primjer pokazuje da istinska radost dolazi iz sjedinjenja s izvorom svake prave radosti: Bogom. Što smo više jedno s Bogom to nas manje uznemiruju tjeskobe, strahovi i boli. Ne moramo se sami braniti od tih nasrtaja jer je sama Božja prisutnost naša obrana. Čak i dok je Marija bila na zemlji bilo je to kao da je već na nebu jer je bila u potpunosti u Božjoj prisutnosti uvijek klanjajući se Onome koji ju je ispunjavao svjetlošću i radošću. Kako se njezin život bližio kraju svjetlost koja je oduvijek svijetlila u njezinu srcu postajala je sve intenzivnija. Uzdizala je cijelo njezino biće prema gore kao da ga želi istrgnuti sa zemlje i privući u visine kamo se njezin duh već uzdigao kako bi zauvijek mogla pjevati svoj predivni Veliča u znak zahvalnosti Bogu.
Thomas Casey SJ, Smile of Joy: Mary of Nazareth
Pročitajte više
Kontemplacija – dugi pogled pun ljubavi usmjeren prema stvarnosti
Budno pazimo na Božje tragove svuda oko nas i pokušavamo pronaći božanski život u samom srcu stvarnosti. Ignacije nije ostavio detaljno pravilo o tome koliko bi njegovi sljedbenici trebali moliti. Umjesto toga tražio je da nam Bog uvijek bude pred očima. To je kontemplacija u akciji. To je itekako zahtjevna zadaća pa ipak dobro znamo kakav je osjećaj raditi nešto, bilo to ugodno ili mrsko, dok nam je netko drugi u mislima. Susreo sam migrante koji rade u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi. Podnosili su duge sate u dubinama zemlje kako bi poslali novac kući svojim obiteljima. Kontemplacija je opisana kao »dugi pogled pun ljubavi usmjeren prema stvarnosti«. To je način na koji Bog gleda naš svijet. Tada Bog »kreće u akciju« i posreduje u našu korist. U tom je smislu Bog uistinu pravi »kontemplativac u akciji«. Naravno, to je i Isus. On moli, radi, pati, ali uvijek u prisutnosti svoga Oca. On ima srce koje razlučuje i upravo zato može reći: »Ja uvijek činim što je njemu milo« (Iv 8, 29). Kao njegovi suputnici nastojimo ga oponašati. Nije slučajnost što su prvi isusovci željeli biti poznati upravo kao »družba Isusova«.
Brian Grogan SJ, Finding God in All Things
Pročitajte više
Bog obećava da će uvijek biti s nama
Trebamo držati oči i uši otvorenima u liturgiji i u našem čitanju Biblije kako bismo uočili brojne spomene Božje prisutnosti »s« nama i njegovim drugim izabranim slugama, kako bismo mogli cijeniti njihov puni teološki značaj. To bi nas trebalo potaknuti da uvidimo dubinu i sve implikacije naizgled jednostavnog, univerzalnog pozdrava koji je nama kršćanima toliko poznat da nam redovito sklizne s uma, a da ga i ne primijetimo: »Gospodin s vama«.
Kada ga čujemo od svećenika na misi on bi nas trebao redovito zaustaviti u našim mislima: to nije samo blagoslov, to je redovito i izazov. Kao što vidimo kroz cijelu Bibliju on podrazumijeva prethodno, posebno poslanje koje smo osobno primili od Boga. Sve to bi nas trebalo podsjetiti da Bog obećava kako će uvijek biti »s« nama kao što je uskrsli Isus obećao svojim učenicima (Matej 28,20), bez obzira na – pa čak i upravo zbog – naših nedostataka, kako bi Bog kroz nas mogao ostvariti ono što od nas traži u ovom trenutku našeg života. U tome je sva bit.
Jack Mahoney SJ, Glimpses of the Gospels
Pročitajte više
Uživanje, radost i divljenje nad stvarnošću u kojoj živimo
Naša nutarnja i vanjska osjetila igraju važnu ulogu u vođenju potpunog ljudskog postojanja. Bebe u prvim mjesecima života uvelike »uče« putem svojih osjetila. Odrasli su se pak, u potrazi za istinom, skloniji previše oslanjati na vlastiti intelekt. Posljedično, propuštamo se okrijepiti onim obogaćenjem koje nudi izoštrena svjesnost osjetila. Nekima ta svjesnost može nedostajati, a da im uopće ne nedostaje. Živjeti život u punini vjerojatnije je kada je čovjek potpuno ukorijenjen u svakodnevni svijet u kojem se nalazi koristeći pritom i racionalne i osjetilne sposobnosti. Ako želimo živjeti s većom dubinom tada je pozornost prema našim osjetilima bitna. Drugim riječima, moramo stvoriti trenutke u kojima ćemo svjesno samo »stajati i promatrati, slušati i osjećati, mirisati i kušati«.
Događaji u našim životima često se proživljavaju automatski, a ne svjesno. U određenim aktivnostima i okolnostima to tako mora i biti. Na primjer, dok vozimo automobil ne možemo biti svjesni svakog pokreta koji napravimo kočnicom ili upravljačem. Međutim, potrebni su nam trenuci, nadajmo se po nekoliko njih dnevno, u kojima si namjerno dopuštamo uživati, radovati se i diviti opipljivoj stvarnosti u kojoj zapravo živimo. Primjeri bi mogli biti sljedeći: primjećivanje zvukova oko sebe u prometnoj ulici, pogled kroz prozor ureda, tekstura i/ili okus hrane koju jedemo, unutarnja ljepota osobe s kojom razgovaramo kao i priznavanje ljepote onoga što ja jesam. Ukratko, moramo dopustiti svojim nutarnjim i vanjskim osjetilnim svjetovima da nas hrane kroz obične trenutke kao i kroz one izvanredne. Skriveni trenuci mogu se pokazati kao dragulji koji život čine vrijednim truda, možda čak i »ispunjenim čudom«.
Catherine McCann, Spirituality and the Senses: Living Life to the Full
Znanost, polazište vjere
Vjera daje odgovor na pitanja poput: Zašto postojimo? Koji je smisao života? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Nuklearna fizika, kemija ili matematika ne mogu odgovoriti na ta pitanja. To nije njihova domena. Pitanje na koje znanstvenik želi odgovoriti jest kako naš svijet funkcionira. Stoljećima su ljudi mislili i vjerovali da odgovor na to pitanje mogu pronaći u Bibliji. Prošlo je tek nekoliko stoljeća otkad su kršćani počeli razdvajati ta pitanja, a taj proces razjašnjavanja još uvijek traje.
Mnogi ljudi kažu da su vjerovali kao djeca, ali da su izgubili vjeru kada su otkrili znanost. Jedan od razloga za to je što je poznavanje vjere kod mnogih ljudi ostalo ograničeno na znanje koje su o njoj imali u djetinjstvu. Nije iznenađujuće da je takvo vjerovanje poljuljano u suočavanju sa znanstvenim razmišljanjem. Za druge je upravo bavljenje znanošću polazište puta vjere: Tko je ili što u iskonu ovog nevjerojatno lijepog kozmosa?
Nikolaas Sintobin SJ, Did Jesus Really Exist? And 51 other questions
Pročitajte više
Obdareni smo milošću
U svojim poslanicama Pavao često govori iz osjećaja da ga je Bog obdario velikom milošću. Iako »manji od najmanjega među svim svetima« (krštenima), njemu je povjerena »posebna milost«. Milost o kojoj Pavao govori jest Evanđelje koje razotkriva otajstvo Kristovo. Pavao je zadivljen »dubinama koje vidi u otajstvu Kristovu«. Vrlo je svjestan da ova milost koja mu je povjerena sa sobom nosi i odgovornost. Pozvan je biti slugom toga Evanđelja kojim je obdaren, odgovoran za njegovo naviještanje onima koji ga nikada nisu čuli te sebe vidi kao »upravitelja« kojemu je gospodar dao mnogo i koji sada treba pokazati da je dostojan onoga što mu je povjereno.
Svi smo mi na različite načine obdareni milošću od Gospodina. Kršteni smo u Krista. Dobili smo udio u njegovu Duhu. Povjereno nam je Evanđelje. Udovi smo Kristova tijela, Crkve. Primamo njegov dolazak kao kruh života u euharistiji. Dotaknuti smo njegovom milosnom prisutnošću u sakramentu pomirenja. Poput pouzdanih upravitelja Gospodin nam je povjerio jako puno. Kao »vjerni i mudri« upravitelji trebamo nastaviti cijeniti milosti koje smo primili od Boga i živjeti iz onoga što nam je povjereno. Gospodin nas je obdario milošću kako bismo i mi mogli obdariti druge onime što smo primili.
Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’
Samo Bog zna što slijedi
Sadašnje globalno djelovanje za zaštitu i obnovu planeta Zemlje potaknuto je i omogućeno Duhom Božjim, Darovateljem života. »Duh Sveti nad pognutim svijetom bdi toplih grudi i ah! sjajnih krila« (G. M. Hopkins). Čovječanstvo nije samo i ne bori se za izgubljenu stvar. Proročki glasovi sa svih strana podržavaju naš jedinstveni povijesni trenutak milosti i izazova. Otkrivamo da ono što se čini izgubljenim i nepovratnim može ponovno oživjeti kao što je slučaj s vrstama koje se spašavaju od izumiranja i sa sadnjom drveća preko afričkih pustinja.
Beskrajna mudrost i dinamika svemira, koji su dosad oblikovali stvari, dostupni su nam: nismo prepušteni sudbini u kozmičkoj izolaciji, već uronjeni u more božanske energije izvan svakog poimanja. Moramo učiniti sve što možemo, i duboko moliti, i biti spremni mnogo trpjeti, znajući da božanska snaga djeluje u nama kako bi ostvarila Božje naume izvan naših nada i snova (Efežanima 3,20). U našoj globalnoj krizi također svjedočimo iznenađujućem rastu, iako krhkom, zajednice čovječanstva. Ljudi svih vjera i oni koji ne vjeruju pružaju ruke jedni drugima u zajedničkom cilju, a to susreće temeljnu Božju želju – da svi budemo jedno u univerzalnoj harmoniji (Ivan 17,11).
Božji savez sa stvorenjem traje vječno: »U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.« (Postanak 9,16). »Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje« (Psalam 104,30). Kako kaže biskup Desmond Tutu: »Samo Bog zna što slijedi!«
Brian Grogan SJ, Creation Walk: The Amazing Story of a Small Blue Planet
Sanjati Božji san
Sv. Ignacije je rekao da Boga možemo pronaći u svojim najdubljim željama. To je izvanredna tvrdnja ako je provedemo u praksu. Provođenje vremena sanjajući o svojim najdubljim željama moglo bi nas uvesti u prostor Duha.
Evo još jedne izvanredne misli. Vrlo mudar prijatelj rekao je prije nekog vremena da ako kažemo »da« Bogu, Bog će učiniti da se taj »da« ostvari čak i ako je ono čemu govorimo »da« nešto što nismo planirali u životu ili nešto za što se ne osjećamo sposobnima. Drugim riječima, naš »da« iz pozicije vjere plodno je tlo za Boga da čini svoje djelo. Sjeti se Marijina »da« anđelu koji je navijestio Isusov dolazak na svijet.
Ništa od ovoga nema veze s nama; nema veze s time da mi nešto dobijemo. To je mnogo dublje i mnogo značajnije za naše živote i živote onih oko nas. Možda čak uopće nećemo vidjeti da išta »dobivamo« u svjetovnom smislu. Mi se jednostavno usklađujemo s Bogom. Mi sanjamo Božji san.
Sastavljajući sve ovo, ako sanjamo Božji san za svoje živote, pronađemo svoje najdublje želje, daleko iznad površnih prohtjeva i kažemo »da« Bogu možemo vidjeti kako se Božji san za nas i naš svijet ostvaruje. E, to je Radosna vijest!
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više
Naši životi možda trebaju usklađivanje
Prije nekog vremena, tijekom blagdanskog vikenda u Londonu, uputio sam se u jednu od svojih omiljenih londonskih crkvi, St Martin in the Fields. Posljednjih nekoliko godina ona mi je pružala tih, molitveni prostor za početak odmora. Tog jutra, čim sam ušao u crkvu, shvatio sam da to neće biti tako tiho iskustvo. Ispred, u samom vrhu crkve, nalazio se veliki koncertni glasovir. Za njim je sjedio, ili bolje rečeno klečao, ugađač klavira. Radio je svoj posao neprestano udarajući jednu te istu notu i unoseći minijaturne promjene u njezinu visinu… pa, nisam baš siguran kako je izvodio tu svoju čaroliju!
Sjeo sam i zatvorio oči te pokušao moliti. Ali tonovi, tonovi su i dalje dolazili. Bilo mi ih je teško zanemariti kako bih se posvetio svojim molitvama. Nakon nekog vremena uhvatio sam sebe kako se prepuštam tim tonovima i promjenama u visini zvuka koje sam tek jedva uspijevao razaznati. Povišeni tonovi su se spuštali. Sniženi su se podizali. To je postao moj način molitve. U toj mi je molitvi sinulo da u našim životima postoje mnogi načini na koje možemo biti pomalo izvan tog sklada, raštimani. Postoje područja koja su snižena, u kojima proživljavamo osjećaj potištenosti, tuge, klonulosti ili nedostatka energije. Postoje također i područja u našim životima u kojima smo povišeni, oštri prema sebi, a i prema drugima. Na taj način možemo ispasti iz ritma i sklada sa samima sobom i s drugima. Možda nam je potrebno ponovno ugađanje kako bismo mogli živjeti u harmoniji sa samima sobom, s drugima i s Božjim planom za nas. Bog se, kroz molitvu, želi povezati s nama.
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više