Molitveni savjeti
Isus prepoznaje i cijeni udovičin skromni prilog
Mnogo je primjera u kojima je Isus, suočen s nesavršenostima ljudi oko sebe, pokazivao milosrđe i suosjećanje te želio da oni uče iz svojih pogrešaka i postanu bolji ljudi. Drugim, suvremenijim riječima, bio je popustljiv prema njima i gledao ih s blagonaklonošću.
Možda bismo i sami mogli zauzeti sličan pristup prema sebi i ljudima oko nas? Kada nam se pruži prilika i kada nas se promatra s blagonaklonošću (umjesto da nas se odbacuje, prosuđuje ili osuđuje), veća je vjerojatnost da ćemo osjetiti dovoljno snage da damo sve od sebe kako bismo postali bolji ljudi. Upravo je taj trud da damo sve od sebe, da uložimo svoj najveći napor, koliko god se on malenim činio, ono što je Bogu milo. To vidimo u Evanđelju po Marku gdje Isus prepoznaje i doista cijeni »udovičin novčić«, njezin skromni prilog kojim je istodobno dala sve što je mogla.
Nijedan dan nije savršen. Nijedna osoba nije savršena. Pogreške i neuspjesi dio su životnoga puta. Mnogo više rastemo i učimo kada nam se pokaže razumijevanje i kada nas se promatra s blagonaklonošću nego kada nas se osuđuje i odbacuje.
Brendan McManus SJ and Jim Deeds, Emerging from the Mess
Ostati pozoran na Njegovu volju
Kršćanin je onaj koji živi u zajedništvu s Isusom i, po njemu, s trojedinim Bogom. Biti u kontaktu s brojnim ljudima, a izgubiti povezanost s Gospodinom – biti uključen u hvalevrijedan i plemenit apostolat, a istodobno odvojen od božanskih »stvari« – posve je neprihvatljivo. Da bismo ostali vjerni evanđeoskoj viziji potrebno je držati pogled upravljen prema Gospodinu, ostati pozoran na njegovu volju i pažljivo slušati njegov glas (Lk 10,42). Samo s Isusom Kristom, u njemu i po njemu, apostolat može donositi plodove dok živimo u trajnom zajedništvu s onim koji nas poziva da u njegovo ime svjedočimo.
Kršćanin je prije svega čovjek molitve. Bez molitve kršćanski se život lako svodi na puku užurbanost u kojoj čovjekova potreba za poštovanjem ili naklonošću određuje njegovo djelovanje, a zauzetost postaje znakom časti – svrhom samoj sebi. Nije nužno istina da odsutnost jača ljubav. Kao što su pokazale mnoge propale ljubavne veze odsutnost može dovesti do toga da srce odluta. Nije potrebno posebno razrađivati usporedbu s molitvenim životom.
John Scally, Waiting in Joy
Otkrivanje izvanrednoga u običnome
Baš kao što nismo svjesni zraka koji nas okružuje tako često ne primjećujemo ni Božju prisutnost jer je ona uvijek oko nas. Put vjere dar je Boga koji nas ljubi, koji čini prvi korak i strpljivo, tiho, gotovo sramežljivo čeka čovjekov odgovor.
Život je poziv, zahtjev da tražimo toga samozatajnog Boga.
Taj samozatajni Bog nije došao na svijet uz zvonjavu zvona i grmljavinu. Kada sam bio dječak tražio sam Boga gledajući prema gore pokušavajući ga ugledati kroz neki otvor na nebu. Danas, kada tražim Boga, gledam prema dolje, a ne prema gore jer ga pronalazim u malim stvarima. Kao što je rekao papa Franjo izvanredno pronalazimo u običnome.
Najveća radost proizlazi iz dobrih odnosa, a najveća tuga i patnja ne dolaze od gubitka posla ili imovine, nego iz narušenih odnosa i iznevjerenoga povjerenja. Svi odnosi prožeti ljubavlju ukorijenjeni su u ljubavi koju taj samozatajni Bog gaji prema svima nama.
John Scally, Waiting in Joy
Svjetlo svijetli u tami
U našem svijetu ima mnogo tame, mnogo pustinja kroz koje trebamo pronaći put u našem društvu, našim zajednicama i međusobnim odnosima. S vremena na vrijeme pojavi se netko tko unese svjetlo u tu tamu. Posrednik se uključi u obiteljski sukob, mladi klimatski aktivist pokrene globalni pokret, milijuni mladih politički se angažiraju, mentor pruži pravi savjet upravo u pravom trenutku, prijatelj telefonskim pozivom nekome uljepša dan, a zajednica otvori svoja srca izbjeglicama. Svi mi u različitim razdobljima života prolazimo kroz pustinju. Kada se nađemo u tim pustinjskim prostorima sjetimo se da Božja milost može doći u svakom trenutku. Negdje u tami svijetli svjetlo koje tama ne može nadvladati.
Tríona Doherty and Jane Mellett, The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Mark
Današnji dobri Samarijanci
U Evanđelju je neki zakonoznanac upitao Isusa: »Tko je moj bližnji?« Vjerojatno je očekivao definiciju koja bi odredila granice njegovih obveza. Umjesto definicije Isus je ispričao priču o nesretnom čovjeku kojega su pretukli, opljačkali i ostavili polumrtva uz cestu. Nekoliko uglednih članova društva čulo je njegov vapaj za pomoć, ali su ga zanemarili. No jedan prolaznik – Samarijanac – čuo je čovjekove jecaje, sažalio se nad njim i pritekao mu u pomoć. Povio mu je rane, odveo ga u gostinjac i čak ponudio podmiriti njegove troškove. Nakon što je čuo priču zakonoznanac je priznao da je upravo prezreni Samarijanac uistinu bio bližnji nesretnom čovjeku. Isus je tada zaključio: »Idi pa i ti čini tako.« Kada bi Isus danas pripovijedao tu priču možda bi je ispričao drukčije. Mogao bi govoriti o ukrajinskoj izbjegličkoj obitelji koja je morala pobjeći iz svojega doma u Mariupolju. Ostavivši za sobom svu svoju imovinu i očajnički se nadajući da će pronaći sigurno mjesto za svoju djecu, nakon mjeseci odbijanja, naposljetku stižu u malo selo na zapadu Irske. Ondje ih zajednica dočekuje, jedna im mjesna obitelj pruža smještaj, a lokalna ih škola srdačno prihvaća. Ili bi možda Isus ispričao neku drugu priču: o onima koji kreću u spašavanje migranata koji pokušavaju prijeći Sredozemno more u trošnim čamcima pred potonućem često pritom prkoseći službenim propisima. Toliko je priča koje bi Isus mogao ispričati o današnjim dobrim Samarijancima koji priskaču u pomoć našim bližnjima migrantima. Ipak, njegove bi završne riječi ostale nepromijenjene: »Idi pa i ti čini tako.«
Patrick Carberry SJ, Living Prayer 2024.
Oslobađajmo jedni druge
Pripovijest o Lazaru poziva sve nas na uskrsnuće ovdje i sada! Isus nas poziva da iziđemo iz groba i zakoračimo u puninu života, da već danas iskusimo utjehu Božje ljubavi i mira, a ne tek negdje u dalekoj budućnosti. Često je lakše ostati u grobu, ali Isus za nas želi više i govori: »Lazare, iziđi!« A ljudima zapovijeda: »Odriješite ga i pustite neka ide«, a zatim: »Odvališe kamen.« U ovoj pripovijesti o oslobođenju pruža nam se novi uvid u snagu vjere i ljubavi. To je poruka svima nama da se odvratimo od kulture smrti, da pomažemo oslobađati jedni druge te dopustimo sebi i drugima izići na svjetlo. Biti spašen u tom smislu znači biti iscijeljen, doživjeti obnovu. U globalnom smislu to znači priznati da »nepravda nije nepobjediva« (Laudato si’, 74). U središtu ove pripovijesti nalazi se spoznaja da ljubav može pobijediti sve, čak i smrt i očaj. Svi već danas možemo imati udjela u tom uskrslom životu, u ljubavi i miru. Isus dolazi da bismo imali život u punini (Iv 10,10).
Tríona Doherty and Jane Mellett, The Deep End: A Journey with the Sunday Gospels in the Year of Matthew
Stvoreni smo na sliku Božju
Sve što je stvoreno ima svoju posebnu ljepotu i svoj osobit način slavljenja Boga. To bi nas trebalo potaknuti da razmislimo o vremenu koje uzalud trošimo zavideći jedni drugima. Ako primijetim da zavidim znam da sam izgubio iz vida veličanstvenu, od Boga darovanu jedinstvenost onoga što jesam. Tko bi ti trebao biti? Odgovor je očit: trebao bi biti ti!
Stvoreni na sliku i priliku Božju svoje istinsko »ja« pronalazimo skriveno u Kristu, novome Adamu. Jedinorođeni Sin Božji došao nam je pokazati tko smo i pomoći nam da u potpunosti postanemo ono što jesmo. Možda zvuči neobično, ali nikada nećemo biti ono što uistinu jesmo dok ne susretnemo Isusa Krista, Sina Božjega, te ga ne upoznamo i ne zavolimo kao najveći Očev dar stvorenju. Po Isusu bivamo oslobođeni da budemo ono što smo pozvani biti.
Na početku svojega puta sv. Franjo molio je: »Tko si ti, Gospodine, a tko sam ja?« Franjo je spoznao da, što nam se Bog više objavljuje, to više upoznajemo tko uistinu jesmo i tko smo pozvani biti. Naše istinsko »ja« skriveno je u Kristu i čeka nas (Kol 3,1–11). Ne postajemo ono što smo pozvani biti kroz zavist i natjecanje. Sve se više opuštamo u svojem istinskom »ja« kada počnemo shvaćati da smo bezuvjetno ljubljeni upravo takvi kakvi jesmo.
Liam Kelly OFM, The Sacred Heart Messenger, listopad 2024.
Pitaj: »Što mogu učiniti?«
Često se ovih dana može čuti: »U kakvom to svijetu živimo?« Počnemo govoriti o Gazi, Izraelu, Ukrajini i nabrajati mjesta u današnjem svijetu u kojima vladaju ratovi, podjele i siromaštvu kao i o grubim načinima na koje postupamo jedni prema drugima. Sve nas to može duboko pogoditi. Nekoliko pitanja može nam pomoći. Mogu li išta učiniti u vezi s tim? Što mogu učiniti za Gazu? Vrlo malo. Ali to ne znači da trebam prestati biti zainteresiran za ono što se ondje događa ili prestati osjećati ljutnju zbog toga. Možemo učiniti nešto malo u toj i u mnogim drugim situacijama. Možemo, primjerice, stupiti u kontakt s nekim čiji članovi obitelji ondje rade i financijski pomoći. Nadalje, je li ono što govorim doista točno? Jesam li se dovoljno informirao kako bih znao kakva je situacija uistinu? Vrlo često ljude posvuda dijelimo na »loše« i »dobre«. Dobrih ljudi ima i u Ukrajini i u Rusiji. U objema zemljama ima i loših ljudi. Razgovaraj s ljudima, čitaj pouzdane izvještaje i pobrini se da raspolažeš činjenicama. Nadamo se i molimo za one koji rade za mir, blagostanje i dostojan život milijuna ljudi koji ih nemaju, često pritom izlažući sebe velikoj opasnosti.
Donal Neary SJ, The Sacred Heart Messenger, srpanj 2024.
Raduješ mi se takvim kakav jesam
Dragi Gospodine, na jednoj od najljepših čestitki koje sam ikada primio bile su napisane samo tri riječi: »Jednostavno te volim.« U tom trenutku upravo sam to najviše trebao čuti. A od tebe, Gospodine, to trebam čuti uvijek.
Prije nekoliko godina mnogo mi je pomoglo kada je papa Franjo u Radosti evanđelja (br. 6) napisao: »Kada se sve zbroji beskrajno smo ljubljeni.« Ta snažna tvrdnja o tebi, Bože, znači da se, bez obzira na to koliko te razočaram raduješ meni takvim kakav jesam. Ljubljen sam bezuvjetno; ti me prihvaćaš potpuno i bez zadrške. Terapeuti nastoje, s više ili manje uspjeha, razviti bezuvjetno pozitivno prihvaćanje svojih klijenata jer se bez toga terapijski odnos ne može istinski razviti. To na ljudskoj razini odražava tvoj odnos prema svakome od nas. Samo u takvom ozračju može se razvijati i odnos između tebe i mene. Zato mi pomozi vjerovati, bez obzira na negativne priče koje nosim iz djetinjstva, da me nitko ne može ljubiti kao ti; da se nikada ne okrećeš od mene zbog razočaranja ili zasićenosti te da ništa ne može povećati, niti umanjiti tvoju ljubav prema meni.
Brian Grogan SJ, I Am Infinitely Loved
Prihvatiti i uživati u ljepoti koju vidimo
Na ovom životnom putovanju ponekad susrećemo toliku ljepotu. Svima bi nam dobro došlo da usporimo i češće zastanemo kako bismo je cijenili. Prečesto dopuštamo da prođe pokraj nas, a da je i ne primijetimo. Ipak, ponekad je uspijemo zamijetiti. Ponekad shvatimo da se nalazimo u prisutnosti ljepote i dopustimo sebi zaustaviti vrijeme – da ostanemo u toj prisutnosti. U tim smo trenucima dovoljno svjesni iskusiti ljepotu. Premda takvi trenuci možda nisu česti, kada se dogode, često nas duboko dirnu. Povezuju nas s jednom temeljnom istinom: bez obzira na svu patnju koja postoji u svijetu (a patnje u ovome svijetu ima) i u našim životima (patnje u našim životima ima i bit će je), postoji i ljepota. Ne možemo objasniti zašto je tomu tako – možemo samo prihvatiti da jest.
Prihvaćanje nije lako. Ipak, prihvaćajući patnju postajemo slobodni još potpunije prihvatiti i kušati ljepotu koju vidimo i doživljavamo u svijetu. Pokušaj moliti za druge: u molitvi nosi blizu svoga srca sve koji u ovome trenutku pate. U molitvi nosi blizu svoga srca sve koji su bolesni. U molitvi nosi blizu svoga srca sve one koji u ovome trenutku ne vide ili ne mogu vidjeti ljepotu u svojim životima.
Jim Deeds & Brendan McManus SJ, Finding God in the Mess