U nama zapaljen novi oganj

Uskrs nam govori da je Krist došao spasiti nas od nas samih u našim najgorim izdanjima. To je dar, ali i izazov uskrsnuća. Evanđelja nam govore da su učenici kao zajednica bili raspršeni i posramljeni, slomljeni i zbunjeni. Na neki način, mi smo potpuno isti. Oni su vraćeni u novi život naviještanja i poslanja.

Uskrsnuće je iscjeljenje i obnova narušenih i slomljenih odnosa između Boga i čovječanstva, jednih prema drugima i, u konačnici, s elementima jedinstvenog dara stvorenja koje smo oštetili pa čak i uništili.

Uskrs nas osnažuje, nadahnjuje i u nama pali novi oganj oduševljenja kako bismo postali evanđeoska istina i dokaz koji naviještamo svjedočeći o trajnoj prisutnosti uskrsloga Krista među nama, sada i uvijeke.

Uskrs je o Onome koji je umro napušten, »tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo« (Izaija 52,14), poput mnogih odbačenih i lišenih doma te raseljenih ljudi koje danas susrećemo. Gospodin nam sada pravi društvo na našim vlastitim križevima unatoč oštroj tišini gdje šapćemo ili vičemo u tjeskobi: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«

Čak i kada se Bog čini tihim i dalekim Uskrs nam govori da nismo sami, nego da zajedno dijelimo uskrsli život Gospodinov.

John Cullen, ‘The sacred Heart Messenger ‘, rujan 2023.

Pročitajte više

Isus je uskrsnuo

Aleluja! To je riječ koju ćete često čuti tijekom uskrsnoga vremena u koje sada ulazimo. »Aleluja« je hebrejska riječ koja znači hvalite Gospodina. To nam govori o fokusu ovoga razdoblja, a koje obilježavaju radost i nada. Isus je uskrsnuo i poziva nas u taj novi život. Uskrsni događaj prosvjetljuje naše živote kao pojedinaca i zajednica pozivajući nas da budemo svjetlo svijetu. Uskrsno vrijeme traje od vazmenog bdijenja do blagdana Duhova što je dugo razdoblje od pedeset dana. U ovo doba godine svjesni smo znakova novoga života oko nas. Dani su duži i svjetliji, ptice pjevaju, cvijeće cvjeta. Novi život koji izbija iz zemlje podsjeća nas da je Bog izvor svega života i dobrote. Uskrs je vrijeme novih početaka.
Uskrsna poruka namijenjena je svima bez obzira na našu situaciju. Nikada nije kasno za novi početak. Radosna vijest je da je Isus s nama. On je prisutan kada molimo i kada se mučimo moliti, kada smo sretni i kada nas boli, u ljepoti našega svijeta koji se uvijek iznova stvara te u dobroti i ljubavi koju dijelimo s drugima. Dok koračamo kroz ovo novo razdoblje otvaramo vrata i pozivamo uskrsloga Isusa da uđe.

Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Matthew

Pročitajte više

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju

Toma … hvala! Što si unio iskrenost u našu vjeru. Nije se pretvarao da je bolji nego što jest. Počeo je tražeći dokaz, a završio radujući se vjeri. On je svetac zaštitnik prijelaza i koraka u vjeri. Vjera je putovanje. On je svetac vjere našega vremena. Zajednica je bila mjesto gdje je pronašao vjeru nakon što ju je izgubio pokušavajući ići sam. Zatim se vratio zajednici vjere i krenuo na životni put koji ga je odveo do mučeništva u Indiji.
Krista je pronašao i u želji da dotakne njegove rane. Boga pronalazimo kada uđemo u njegove rane u ranama našega svijeta. U vjerničkoj zajednici Crkve možemo očuvati svoju vjeru. Ovdje naša vjera i raste. Toma je tražio vjeru želeći dotaknuti Isusove rane. Kada ga je Isus pozvao da to učini shvatio je da ne mora. Pronašao je vjeru bivajući prisutan uz ranjenog Krista i ondje je otkrio svoju vjeru u Kristovu slavu.
I mi možemo učiniti isto. Ono što je rečeno Tomi rečeno je svima nama: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.«

Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A

Pročitajte više

Stvarnost uskrsnuća

Nije lako vjerovati u uskrsnuće. Nije slučajno što se u gotovo svim ukazanjima javljaju nevjerica i sumnja, čak i među ljudima koji su Isusa vrlo dobro poznavali. Istovremeno upravo će ti svjedoci koji su oklijevali naviještati njegovo uskrsnuće.

Možda je upravo to najsnažniji dokaz stvarnosti uskrsnuća. Isusovi učenici bili su traumatizirani sramotnim neuspjehom u koji se pretvorilo Isusovo (i njihovo vlastito) životno djelo. Razbježali su se na sve strane. Ubrzo nakon toga ti isti ljudi s nezamislivom strašću počinju naviještati da je njihov heroj Spasitelj naroda. Više ne taje njegovu smrt na križu. Sada će je naviještati gotovo s ponosom. Između ta dva trenutka morali su doživjeti nešto još šokantnije i dramatičnije od katastrofe Isusova razapinjanja: njegovo uskrsnuće.

Nicolaas Sintobin DI, iz knjige Did Jesus Really Exist? and 51 Other Questions

Pročitajte više

Suočavanje s tamom

Svi u životu povremeno imamo iskustvo tame. Upravo suočavajući se s tamnim i praznim mjestima možemo sagledati stvarnost da naši problemi, premda se ponekad čine velikima ili golemima, nikada ne čine cjelokupnu priču. Za mene usporavanje i ponovno usvajanje discipline molitve i razmatranja, umjesto da me odvedu u prostor straha i propasti, zapravo vode prema mjestu ozdravljenja. To je mjesto susreta sa stvarnošću, mjesto susreta s Bogom.

Na Veliku subotu svake godine spušta se tišina, a tamni i prazni grob viče onima koji se boje kraja: »Dođite i vidite!« I sada shvaćam zašto su morali poći na grob. Isus ih je poučavao – čak i u vremenu velike žalosti – da svi moramo poći do groba, do tamnih i praznih mjesta, koliko god to bilo zastrašujuće. Zašto nas tamo poziva? Zato što ćemo, kada pođemo, kada se suočimo s tamom, vidjeti da ona uopće nije tama. Dolazi predivno svjetlo. Problemi, pa čak ni smrt, nisu kraj. Uvijek postoji obećanje »trećega dana«.

Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess

Pročitajte više

Velik skok vjere

Priča o Navještenju toliko nam je poznata da je lako Marijinu vjeru uzeti zdravo za gotovo. Lako je zaboraviti da je Gabrijelova poruka Mariji otvorila posve novi, golem horizont. Nije joj dao nikakva ljudska jamstva; nije joj ponudio poznat ni siguran put naprijed. Potpuno ju je izveo iz zone ugode. Sve u vezi s tim jedinstvenim događajem zahtijevalo je golem skok vjere: već je samo po sebi bilo dovoljno teško prihvatiti da joj govori anđeo; još je teže bilo povjerovati da djevica može začeti, a tko je uopće mogao zamisliti da bi neka žena mogla postati sama Majka Božja! Gabrijel je oslikao prizor koji je graničio s nevjerojatnim.
Marija se nije zadržavala na razmišljanju o krajnjoj nevjerojatnosti onoga što joj je naviješteno. Da jest, vrlo bi vjerojatno odbila povjerovati. Njezina je usmjerenost bila na Boga. Dovoljno je vjerovala u Božju snagu i ljubav da prihvati poruku koju joj je Gabrijel prenio. Svim se srcem bacila u bezgranični ocean Boga kada je rekla: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1,38).

Thomas Casey SJ, Smile of Joy: Mary of Nazareth

Pročitajte više

Žedni smo uključenosti

Jedna poznata slika prikazuje Samarijanku kako gleda u zdenac i u njegovoj dubini vidi vlastiti lik i lik Isusa. U dubinama zdenca njezina života nalazi se Isusova prisutnost.
U dubinama zdenca, u trenucima ljubavi, boli, smrti, odluke i radosti, susrećemo Boga. Bog nam je blizu kada smo blizu samima sebi, čak i u stidu i grijehu. Žedni smo smisla u životu, spoznaje da smo potpuno ljubljeni, zajedništva i pripadnosti – a Bog nam sve to nudi.
To je Božji dar: živa voda jest Duh Sveti. Žedni smo uključenosti – učenici u ovoj priči nisu željeli da Isus razgovara sa ženom. Velik dio tadašnje religioznosti razdvajao je ljude. U dubinama zdenca svi smo jednaki.
U zdencu nalazimo Božje milosrđe. Kada se spuštamo u dubine molitve i vlastite nutrine otvaramo se milosrđu. Ponekad postavljamo uvjete Božjem milosrđu – imenujemo svoje grijehe ili ih ponavljamo. No na dnu zdenca nalazi se voda milosrđa.

Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A

Pročitajte više

Ljubi kao što On ljubi

Većina ljudi traži sreću, ali ako sreća postane jedini cilj naše potrage često nam izmiče. Isus, međutim, sugerira da sreća dolazi onima koji traže nešto drugo. Ona dolazi onima koji nastoje služiti drugima ili, kako Isus kaže, u darivanju primamo. Isusov čin pranja nogu učenicima pokazuje da naše služenje drugima ne smije ovisiti o tome kako se oni odnose prema nama. Na Posljednjoj večeri Isus je oprao noge svim svojim učenicima uključujući i Judu. Oprao je noge onome koji se protiv njega pobunio. Kao što Isus izjavljuje u Lukinu evanđelju: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća?« Isus tako daje izraz mnogo dubljoj, samodarivajućoj ljubavi. Poziva nas da živimo na isti način i daje nam Duha Svetoga kako bismo mogli ljubiti kao što on ljubi. Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’

Pročitajte više

Ljubi svoga neprijatelja

»Ljubi svoga neprijatelja« nekim je ljudima lako. Ima onih koji, čini se, ne mogu živjeti bez neprijatelja. Oni se hrane negativnošću. U stanju su druge prikazati kao strašne ljude lišene temeljne dobrote. Takva je slika često plod mašte, ali im je potrebna kako bi održali vlastiti iskrivljeni osjećaj samovrijednosti i unutarnji pogon. Prisutnost neprijatelja im odgovara jer bi, bez njega, morali zagledati vlastito srce i dušu, a to im je preteško. Neprijatelj im pruža opravdanje za svjetonazor koji odvraća pozornost od osobne dobrobiti.
Isus je trpio zbog takvih ljudi. Učinjeno ga je neprijateljem naroda kako bi to odgovaralo onima na vlasti. Neka budemo zaštićeni od takvih ljudi i štete koju nanose. Srce je previše nježno mjesto da bi se rasipalo na takvu negativnost.
»A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke..« (Lk 23,34)

Alan Hilliard, Dipping into Lent

Pročitajte više

Obraćenje je zajedništvo s Bogom

Papa Franjo jasno je isticao da korizmeno, ali i cjeloživotno obraćenje »traži sve od nas«. Obraćenje zahtijeva promjenu uma, srca, pa čak i tijela, možda čak do mjere gubitka vlastitoga života. Ipak, papa Franjo jednako je jasno naglašavao da obraćenje ne oduzima sreću, niti nas lišava ljudskoga ispunjenja. Sreća je neraskidivo povezana sa svetošću. Istinska ljudska sreća treba ozdravljenje i nadu koje nudi svetost. Svetost nam pomaže postati u potpunosti ljudi. Darivanje svega nije jedna mogućnost među drugima, nego otvaranje našega uma, srca i tijela istini, ljubavi i cjelovitosti. Cilj obraćenja jest zajedništvo s Bogom i s drugima. Pokajanje znači okretanje prema svetosti, povratak kako bismo primili »sreću za koju smo stvoreni«. Svetost je znak prepoznavanja autentične sreće.

Kevin O’Gorman, Journeying in Joy and Gladness: Lent and Holy Week with Gaudete et Exsultate.

Pročitajte više