Obdareni smo milošću
U svojim poslanicama Pavao često govori iz osjećaja da ga je Bog obdario velikom milošću. Iako »manji od najmanjega među svim svetima« (krštenima), njemu je povjerena »posebna milost«. Milost o kojoj Pavao govori jest Evanđelje koje razotkriva otajstvo Kristovo. Pavao je zadivljen »dubinama koje vidi u otajstvu Kristovu«. Vrlo je svjestan da ova milost koja mu je povjerena sa sobom nosi i odgovornost. Pozvan je biti slugom toga Evanđelja kojim je obdaren, odgovoran za njegovo naviještanje onima koji ga nikada nisu čuli te sebe vidi kao »upravitelja« kojemu je gospodar dao mnogo i koji sada treba pokazati da je dostojan onoga što mu je povjereno.
Svi smo mi na različite načine obdareni milošću od Gospodina. Kršteni smo u Krista. Dobili smo udio u njegovu Duhu. Povjereno nam je Evanđelje. Udovi smo Kristova tijela, Crkve. Primamo njegov dolazak kao kruh života u euharistiji. Dotaknuti smo njegovom milosnom prisutnošću u sakramentu pomirenja. Poput pouzdanih upravitelja Gospodin nam je povjerio jako puno. Kao »vjerni i mudri« upravitelji trebamo nastaviti cijeniti milosti koje smo primili od Boga i živjeti iz onoga što nam je povjereno. Gospodin nas je obdario milošću kako bismo i mi mogli obdariti druge onime što smo primili.
Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’
Samo Bog zna što slijedi
Sadašnje globalno djelovanje za zaštitu i obnovu planeta Zemlje potaknuto je i omogućeno Duhom Božjim, Darovateljem života. »Duh Sveti nad pognutim svijetom bdi toplih grudi i ah! sjajnih krila« (G. M. Hopkins). Čovječanstvo nije samo i ne bori se za izgubljenu stvar. Proročki glasovi sa svih strana podržavaju naš jedinstveni povijesni trenutak milosti i izazova. Otkrivamo da ono što se čini izgubljenim i nepovratnim može ponovno oživjeti kao što je slučaj s vrstama koje se spašavaju od izumiranja i sa sadnjom drveća preko afričkih pustinja.
Beskrajna mudrost i dinamika svemira, koji su dosad oblikovali stvari, dostupni su nam: nismo prepušteni sudbini u kozmičkoj izolaciji, već uronjeni u more božanske energije izvan svakog poimanja. Moramo učiniti sve što možemo, i duboko moliti, i biti spremni mnogo trpjeti, znajući da božanska snaga djeluje u nama kako bi ostvarila Božje naume izvan naših nada i snova (Efežanima 3,20). U našoj globalnoj krizi također svjedočimo iznenađujućem rastu, iako krhkom, zajednice čovječanstva. Ljudi svih vjera i oni koji ne vjeruju pružaju ruke jedni drugima u zajedničkom cilju, a to susreće temeljnu Božju želju – da svi budemo jedno u univerzalnoj harmoniji (Ivan 17,11).
Božji savez sa stvorenjem traje vječno: »U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.« (Postanak 9,16). »Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje« (Psalam 104,30). Kako kaže biskup Desmond Tutu: »Samo Bog zna što slijedi!«
Brian Grogan SJ, Creation Walk: The Amazing Story of a Small Blue Planet
Sanjati Božji san
Sv. Ignacije je rekao da Boga možemo pronaći u svojim najdubljim željama. To je izvanredna tvrdnja ako je provedemo u praksu. Provođenje vremena sanjajući o svojim najdubljim željama moglo bi nas uvesti u prostor Duha.
Evo još jedne izvanredne misli. Vrlo mudar prijatelj rekao je prije nekog vremena da ako kažemo »da« Bogu, Bog će učiniti da se taj »da« ostvari čak i ako je ono čemu govorimo »da« nešto što nismo planirali u životu ili nešto za što se ne osjećamo sposobnima. Drugim riječima, naš »da« iz pozicije vjere plodno je tlo za Boga da čini svoje djelo. Sjeti se Marijina »da« anđelu koji je navijestio Isusov dolazak na svijet.
Ništa od ovoga nema veze s nama; nema veze s time da mi nešto dobijemo. To je mnogo dublje i mnogo značajnije za naše živote i živote onih oko nas. Možda čak uopće nećemo vidjeti da išta »dobivamo« u svjetovnom smislu. Mi se jednostavno usklađujemo s Bogom. Mi sanjamo Božji san.
Sastavljajući sve ovo, ako sanjamo Božji san za svoje živote, pronađemo svoje najdublje želje, daleko iznad površnih prohtjeva i kažemo »da« Bogu možemo vidjeti kako se Božji san za nas i naš svijet ostvaruje. E, to je Radosna vijest!
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više
Naši životi možda trebaju usklađivanje
Prije nekog vremena, tijekom blagdanskog vikenda u Londonu, uputio sam se u jednu od svojih omiljenih londonskih crkvi, St Martin in the Fields. Posljednjih nekoliko godina ona mi je pružala tih, molitveni prostor za početak odmora. Tog jutra, čim sam ušao u crkvu, shvatio sam da to neće biti tako tiho iskustvo. Ispred, u samom vrhu crkve, nalazio se veliki koncertni glasovir. Za njim je sjedio, ili bolje rečeno klečao, ugađač klavira. Radio je svoj posao neprestano udarajući jednu te istu notu i unoseći minijaturne promjene u njezinu visinu… pa, nisam baš siguran kako je izvodio tu svoju čaroliju!
Sjeo sam i zatvorio oči te pokušao moliti. Ali tonovi, tonovi su i dalje dolazili. Bilo mi ih je teško zanemariti kako bih se posvetio svojim molitvama. Nakon nekog vremena uhvatio sam sebe kako se prepuštam tim tonovima i promjenama u visini zvuka koje sam tek jedva uspijevao razaznati. Povišeni tonovi su se spuštali. Sniženi su se podizali. To je postao moj način molitve. U toj mi je molitvi sinulo da u našim životima postoje mnogi načini na koje možemo biti pomalo izvan tog sklada, raštimani. Postoje područja koja su snižena, u kojima proživljavamo osjećaj potištenosti, tuge, klonulosti ili nedostatka energije. Postoje također i područja u našim životima u kojima smo povišeni, oštri prema sebi, a i prema drugima. Na taj način možemo ispasti iz ritma i sklada sa samima sobom i s drugima. Možda nam je potrebno ponovno ugađanje kako bismo mogli živjeti u harmoniji sa samima sobom, s drugima i s Božjim planom za nas. Bog se, kroz molitvu, želi povezati s nama.
Brendan McManus, SJ i Jim Deeds, Emerging from the Mess
Pročitajte više
Neuredne navezanosti
Ono što Ignacije naziva neurednim navezanostima može nas nadvladati – oholost, pohlepa, strah, perfekcionizam, nezasitna glad za trenutnom potvrdom koju stvaraju društvene mreže, pretjerana stimulacija, očekivanje dostupnosti 24 sata dnevno. Propust da shvatimo kako smo upravitelji stvorenoga, a ne njegovi vlasnici, opsjednutost ugledom i statusom, sindrom »imam više od tebe« i sve ostale privlačnosti koje nas odvlače od Boga, nas samih i drugih, ostavljajući nas u stanju emocionalnog nemira, uzbuđenja i iscrpljenosti.
Moja vrijednost kao osobe nije određena onime što posjedujem. Moja materijalna dobra, moji akademski uspjesi, moji uspjesi, moji prihodi i stanje na bankovnom računu ne definiraju moju vrijednost kao neprocjenjivog i jedinstvenog ljudskog bića. Moja vrijednost nije određena onim što je izvan mene. Zli duh, neprijatelj moje ljudske naravi, želio bi me uvjeriti u suprotno. Ja sam beskrajno bogatiji od toga. Tako je lako zaplesti se u ono što mislimo da trebamo i želimo, ali na hladnom svjetlu dana vidimo iluzije onakvima kakve jesu. Solidarnost jednih s drugima, a ne međusobno natjecanje, Božja je zamisao o tome što je život.
Jim Maher SJ, Pathways to a Decision with Ignatius of Loyola
Pročitajte više
Mi smo aktivni partneri u Božjem djelu
Evo nešto o čemu možemo razmišljati i moliti se svaki dan ovaj tjedan:
Gledali su s neba – Otac, Sin i Duh Sveti – s ljubavlju prema svom narodu. Mogli su vidjeti muškarce i žene svih rasa, boja, dobi, vjera, svetosti i grijeha. Znali su da je ljudskom rodu potrebna pomoć i čekali su dugo dok nije došlo pravo vrijeme. Riječ Božja, Sin Božji, rođen prije svih vjekova, postao je jedan od nas. Ostatak priče znamo. Jedna od osoba Trojstva postala je jedan od nas kako bismo mi mogli postati poput njih. Isus, Sin vječnoga Oca, rođen je, živio je i umro poput nas. U smrti, okrutno ubijen i potom položen u grob, Duh je u njemu oživio, a sada je Duh Isusa i Oca živ u svakome od nas od krštenja. Život Trojstva postaje vrlo običan u ljubavi, brizi i praštanju koje nudimo jedni drugima. On je također prisutan u načinima na koje nastojimo poboljšati živote siromašnih, depresivnih i tjeskobnih. On je u tome kako pokušavamo poučiti mlađi naraštaj najboljim lekcijama čovječnosti i vjere te ih uvesti u ovo otajstvo Boga. Mi smo aktivni partneri u djelu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga u današnjem svijetu.
Donal Neary SJ, Gospel Reflections for Sundays of Year A
Pročitajte više
Radost ljubavi sa zahvalnim srcima
U ljeto se pojavljuje nova ljepota dok se vrt puni bojama. Cvijeće se otvara, lišće širi, a drveće počinje odijevati svoje puno ljetno ruho. Svaki dan donosi nešto novo, osobito u gredicama s trajnicama, pa je vrtlar doista zaposlen hranjenjem, zalijevanjem, podupiranjem, košnjom i njegom travnjaka te borbom s obiljem korova i naletom života među vrtnim nametnicima koji su pronašli svoje uporište u zagrijanoj zemlji.
Ako vrtlar nije oprezan jedva će preostati vremena za uživanje u svemu tome; toliko toga treba učiniti kako bi se održao korak s ljetnim obiljem prirode. Važno je između poslova odvojiti vrijeme za obično sjedenje i divljenje, iznijeti šalicu čaja ili hladno ljetno piće u vrt i samo sjediti, promatrati i doživljavati tu ljepotu i radost. Ovi mjeseci, sa svojim dugim, zaposlenim danima i čeznutljivim večerima, prilika su da se uskladimo i s ljepotom naših života te otkrijemo radost koja leži u ljubavi sa zahvalnim srcima.
Sr Stanislaus Kennedy, RSC, The Sacred Heart Messenger, lišanj 2024.
Molite da postanete poput Marije
Ako je svibanj mjesec posvećen Mariji možemo moliti da u svojim srcima postanemo poput nje bivajući otvoreni za njezina naučavanja kako bismo naučili cijeniti sve kroz prizmu njezine ljubavi, mudrosti i istine. Naše riječi, emocije, djela, uvjerenja i osjećaji mogu se svjesnim izborom i božanskom odlukom vratiti u jedinstvo s Izvorom. Buditi se svakoga dana s milošću i osjećajem mira, pripravnosti, zaštite, ljubavi i vjere u srcima znači živjeti u svijetu na hrabar i proslavljen nov način. Ova suosjećajna i prostrana majčinska energija dostupna je svakoga dana i nudi se svakome od nas kako bismo mogli stvoriti povezani novi svijet u kojem je cijelo Božje stvorenje međusobno isprepleteno.
Dopustimo li ovoj viziji da raste u našoj svijesti, kako pojedinačno tako i kolektivno, možda ćemo uspjeti otpustiti svoje obrasce razjedinjenosti i umjesto toga u srcima prigrliti bit naše beskrajne svete Majke te se uzdati da će nas to ponovno odvesti kući, k jedinstvu, cjelovitosti i bezuvjetnoj ljubavi. Neka to bude naša molitva Mariji, našoj Majci, tijekom ovoga mjeseca svibnja.
Andrea Hayes, The Sacred Heart Messenger, svibanj 2024.
Pročitajte više
Opraštanje vodi k ozdravljenju
Kršćanstvo neke osobe može se mjeriti mjerom u kojoj je spremna oprostiti. Opraštanje je jedan od najdubljih izraza ljubavi. Opraštanje vodi k ozdravljenju. Sa sobom nosimo mnogo prtljage. Nosimo tu prtljagu u nevidljivoj vreći, a ona nas može pritiskati i umarati. Nema unutarnjeg mira. Nosimo rane, ožiljke, masnice i povrede iz prošlosti, zamjeranje, gnjev i gorčinu. Ključ takve vrste ozdravljenja je opraštanje. Oprosti i prtljaga će se rastopiti. Pusti lance koji nas vežu. Lanci oko nas nemaju lokota, drži ih samo naš vlastiti stisak. Pusti, oprosti i oni će otpasti.
Stav nepraštanja, gorčina i želja za osvetom truju dušu te povećavaju tjeskobu i osjećaj depresije dok opraštanje iscjeljuje i oslobađa. Ono je zdravo i blagotvorno te donosi mir.
Tko je osoba kojoj ne želite pružiti ruku?
Ako u srcu nosite mržnju prema ikome pokušajte je iskorijeniti. Lakše reći nego učiniti. Važno je pokušati. Pokušavati i neprestano iznova pokušavati znači biti svetac.
Nikada nismo sličniji Bogu nego kada praštamo.
Terence Harrington OFM Cap, The Sacred Heart Messenger, travanj 2024.
Čovjek s probušenim vjedrom
Nemojte nikoga otpisati zato što u vašim očima ne zadovoljava mjerila. Oni imaju vrijednost u Božjim očima »jer svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću« (Prva poslanica Timoteju 4,4).
U kineskoj kulturi postoji priča o čovjeku s probušenim vjedrom. Ona ide ovako.
Bio je jedan čovjek koji je nosio dva vjedra, po jedno sa svake strane, obješena na štapu preko njegovih ramena. Svakoga dana išao bi na bunar i punio oba vjedra svježom vodom. Po dolasku kući jedno bi vjedro bilo puno, a drugo dopola prazno. Puno vjedro bilo je umišljeno i ponosno na sebe. Poluprazno se vjedro tjeskobno ispričavalo jer je curilo. »Ne brini, ne brini«, reče čovjek. »Zar nisi primijetilo predivno divlje cvijeće koje raste s tvoje strane puta dok se vraćamo kući? Zalijevalo si ga svakoga dana dok je voda curila iz tvoga vjedra.«
Anne Marie Sweeney, The Sacred Heart Messenger, veljača 2024.