Molitveni savjeti

Bit ćeš darovan za svoje »da«

Reći »da« ključan je dio našega odnosa s Bogom. Upravo nam naša sloboda omogućuje i da kažemo »ne«. Kada se danas osvrnem na svoj život jasno vidim mnoge trenutke u kojima sam rekao »ne« (čak i ako tada nisam shvaćao da time govorim »ne« Bogu). Hvala Bogu, mogu se prisjetiti i trenutaka kada sam rekao »da«. Reći Bogu »da« omogućuje nam da u ovome svijetu budemo živa prisutnost ljubavi, radosti i milosrđa. Naše »da« uvijek nas potiče da ljubimo i cijenimo sebe, druge ljude i svijet koji nas okružuje.
U kršćanskoj povijesti i tradiciji mnogo je ljudi koji su rekli »da«: primjerice Marija, Jeremija, Mojsije i Petar. Njihovo »da« bilo je važno. Možda nisu točno znali čemu govore »da«, ali imali su dovoljno mudrosti prepoznati kako ih Bog poziva te da trebaju odgovoriti s »da«.
Ako se nađeš pred nekim teškim »da« sjeti se da nisi sam, nego da si u dobrom društvu onih koje smo prethodno spomenuli. Znaj i ovo: oni koji kažu »da« primaju darove potrebne za to svoje »da« (tako vidimo Petra, neobrazovanoga ribara, kako postaje učen čovjek i vođa novoga pokreta – svetac). I ti ćeš primiti darove potrebne za svoje »da«.

Jim Deeds & Brendan McManus SJ, Finding God in the Mess

Pročitajte više

Svako dobro djelo učinjeno s ljubavlju ima vječnu vrijednost

Naši se napori mogu činiti malenima i uzaludnima, ali mnoge evanđeoske epizode otkrivaju ponavljajući motiv da Bog ima oko za malene ljude i malene stvari. Sjetimo se udovičina novčića i umnažanja kruhova i riba (Mk 12, 41–44; 8, 1–9). U Kani se obična voda pretvara u najbolje vino (Iv 2, 1–12); na Posljednjoj večeri skromni kruh i vino postaju tijelo i krv Gospodnja (Lk 22, 19–20). Život svake osobe, koliko god bio skriven, utječe na sve ostale (Rim 14, 7). Svako dobro djelo, koliko god maleno bilo, ako je učinjeno s ljubavlju, ima vječnu vrijednost jer ljubav nikada ne prestaje (1 Kor 13, 8) i požnjet ćemo njezin rod u svoje vrijeme (Gal 6, 9). To utemeljuje nadu da naši sićušni doprinosi u korist našeg bolesnog planeta nose vlastitu simboličku vrijednost. Julijana od Norwicha izražava tu nadu:

Bog mi je pokazao nešto maleno, veličine lješnjaka, što je ležalo na dlanu moje ruke. Pogledala sam to i pomislila: »Što bi ovo moglo biti?« I dobila sam odgovor: »To je sve što je stvoreno.« Čudila sam se kako to može opstati jer sam mislila da bi se zbog svoje malenosti moglo odjednom rasplinuti u ništa. I dobila sam odgovor: »Traje i zauvijek će trajati jer ga Bog ljubi. I tako sve stvari imaju svoj početak po ljubavi Božjoj«. U toj maloj stvari vidjela sam tri istine: prva je da ju je Bog stvorio; druga da je Bog ljubi; a treća da je Bog čuva.

Brian Grogan SJ, Creation Walk:The Amazing Story of a Small Blue Planet

Pročitajte više

Koja nam je čuda učinio Svemogući

Iako je Marija u Novom zavjetu progovorila tek nekoliko puta, njezina osobnost i karakter od tada govore nebrojenim vjernicima. I to ne samo katolicima. Marija privlači milijune ljudi u svetišta diljem svijeta. Uz općepoznata svetišta kao što su Guadalupe, Lourdes i Fatima postoje mnoga druga marijanska svetišta diljem svijeta koja privlače i vjernike drugih religija.

Marijin se život sastojao od odgovora »da« na ljubav koja je nadilazila sve njezine snove o ljubavi. Marija je donijela odluku kao odgovor na poklon. Primila je dar susreta s Bogom koji joj se toliko približio da se ljudsko tijelo njegova Jedinorođenca satkalo u njezinoj utrobi. U središtu Marijina života bila je ta ljubavna priča s Bogom, ljubavna priča koja, idealno, može biti i u središtu naših života.

Kao i svaka dobra majka, Marija nas povezuje s afektivnom dimenzijom našega života i oslobađa nas kako bismo bili primatelji Božje milosti. Prvi korak prema Bogu nije stvar teorije. To nije ni vježba same snage volje. Češće se radi o otvaranju temelja našega života kako bismo bili spremni krenuti prema povjerenju, dobroti i ljubavi. Lako zapnemo u umornim načinima postupanja. No, susret s Marijinom dubinom ponizan je poziv da živimo iz dubine samih sebe. Ona nam pomaže ići dublje od naše površnosti i usidriti se u ukorijenjenost koja seže unatrag kroz naraštaje do Abrahama i Sare pa čak i prethodi njima. Pomaže nam vidjeti koja nam je čuda učinio Svemogući. Omogućuje nam da kličemo u Bogu, Spasitelju našemu.

Thomas G. Casey SJ, Mary in Different Traditions

Pročitajte više

Budite otvoreni milosti spoznanja Kristova božanstva i čovječanstva

Brdo Tabor mjesto je na kojemu su Petar, Jakov i Ivan vidjeli Isusa u sjaju njegove slave. Vidjeli su božanstvo koje je bilo skriveno čovječanstvom. Ovaj je dan zora vjere apostola u to tko Isus jest i u njegov božanski život. U svojem čovječanstvu i svojem potpunom identitetu on je slika Božja. Prepoznali su ga jer su ga poznavali kao čovjeka. A tada su začuli glas koji je rekao: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« (Mt 17, 5).

Taj je glas progovorio i ranije – na Isusovu krštenju. No tada ga je čuo samo Isus. Sada se Isus objavljuje svojim učenicima kao Sin Božji. »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!« Zanimljivo je ono što slijedi. Bog potom kaže: »Slušajte ga!« Slušanje Riječi Božje jedna je od najvažnijih kršćanskih milosti. Na misi se klanjamo mjestu Riječi – jer Krist je taj koji govori u čitanju Riječi – jednako kao što se klanjamo kruhu i vinu na oltaru. U riječi i sakramentu Isus govori i prisutan je u Crkvi.

Isus je također govorio o budućnosti dajući apostolima do znanja da će ovaj dan biti u potpunosti shvaćen tek kada on uskrsne od mrtvih. Tada će obuhvatiti puni smisao preobraženja i moći će si dopustiti da neko vrijeme promišljaju o tome što bi to »uskrsnuti od mrtvih« uopće značilo.

Petar, Jakov i Ivan zauvijek su pamtili ovaj dan. Zapravo, Petar je o tome pisao u svojoj prvoj poslanici. Možemo se otvoriti toj milosti spoznanja Kristova božanstva i čovječanstva te duboko u srcu povjerovati da ćemo jednoga dana i sami biti preobraženi, kako bi naša smrtna tijela bila suobličena njegovu.

Donal Neary SJ, The Sacred Heart Messenger, kolovoz 2024.

Pročitajte više

Naš je cilj u potpunosti živjeti u Božjoj prisutnosti

Kada smo u dobru odnosu s Bogom zao duh nas pokušava uznemiriti čineći nas tjeskobnima, frustriranima, nezadovoljnima i tužnima. Ne bismo trebali ulaziti na njegov teren upuštajući se u kušnju ili se prepirući s tim beskorisnim mislima ili poticajima. Ako to učinimo vjerojatno ćemo izgubiti bitku. Umjesto toga trebali bismo se mirno vratiti u Božju prisutnost. Kako to opisuje Knjiga Izlaska: »Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni« (Izl 14, 14).
Marijin nam primjer pokazuje da istinska radost dolazi iz sjedinjenja s izvorom svake prave radosti: Bogom. Što smo više jedno s Bogom to nas manje uznemiruju tjeskobe, strahovi i boli. Ne moramo se sami braniti od tih nasrtaja jer je sama Božja prisutnost naša obrana. Čak i dok je Marija bila na zemlji bilo je to kao da je već na nebu jer je bila u potpunosti u Božjoj prisutnosti uvijek klanjajući se Onome koji ju je ispunjavao svjetlošću i radošću. Kako se njezin život bližio kraju svjetlost koja je oduvijek svijetlila u njezinu srcu postajala je sve intenzivnija. Uzdizala je cijelo njezino biće prema gore kao da ga želi istrgnuti sa zemlje i privući u visine kamo se njezin duh već uzdigao kako bi zauvijek mogla pjevati svoj predivni Veliča u znak zahvalnosti Bogu.

Thomas Casey SJ, Smile of Joy: Mary of Nazareth

Pročitajte više

Kontemplacija – dugi pogled pun ljubavi usmjeren prema stvarnosti

Budno pazimo na Božje tragove svuda oko nas i pokušavamo pronaći božanski život u samom srcu stvarnosti. Ignacije nije ostavio detaljno pravilo o tome koliko bi njegovi sljedbenici trebali moliti. Umjesto toga tražio je da nam Bog uvijek bude pred očima. To je kontemplacija u akciji. To je itekako zahtjevna zadaća pa ipak dobro znamo kakav je osjećaj raditi nešto, bilo to ugodno ili mrsko, dok nam je netko drugi u mislima. Susreo sam migrante koji rade u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi. Podnosili su duge sate u dubinama zemlje kako bi poslali novac kući svojim obiteljima. Kontemplacija je opisana kao »dugi pogled pun ljubavi usmjeren prema stvarnosti«. To je način na koji Bog gleda naš svijet. Tada Bog »kreće u akciju« i posreduje u našu korist. U tom je smislu Bog uistinu pravi »kontemplativac u akciji«. Naravno, to je i Isus. On moli, radi, pati, ali uvijek u prisutnosti svoga Oca. On ima srce koje razlučuje i upravo zato može reći: »Ja uvijek činim što je njemu milo« (Iv 8, 29). Kao njegovi suputnici nastojimo ga oponašati. Nije slučajnost što su prvi isusovci željeli biti poznati upravo kao »družba Isusova«.

Brian Grogan SJ, Finding God in All Things

Pročitajte više

Bog obećava da će uvijek biti s nama

Trebamo držati oči i uši otvorenima u liturgiji i u našem čitanju Biblije kako bismo uočili brojne spomene Božje prisutnosti »s« nama i njegovim drugim izabranim slugama, kako bismo mogli cijeniti njihov puni teološki značaj. To bi nas trebalo potaknuti da uvidimo dubinu i sve implikacije naizgled jednostavnog, univerzalnog pozdrava koji je nama kršćanima toliko poznat da nam redovito sklizne s uma, a da ga i ne primijetimo: »Gospodin s vama«.
Kada ga čujemo od svećenika na misi on bi nas trebao redovito zaustaviti u našim mislima: to nije samo blagoslov, to je redovito i izazov. Kao što vidimo kroz cijelu Bibliju on podrazumijeva prethodno, posebno poslanje koje smo osobno primili od Boga. Sve to bi nas trebalo podsjetiti da Bog obećava kako će uvijek biti »s« nama kao što je uskrsli Isus obećao svojim učenicima (Matej 28,20), bez obzira na – pa čak i upravo zbog – naših nedostataka, kako bi Bog kroz nas mogao ostvariti ono što od nas traži u ovom trenutku našeg života. U tome je sva bit.

Jack Mahoney SJ, Glimpses of the Gospels

Pročitajte više

Uživanje, radost i divljenje nad stvarnošću u kojoj živimo

Naša nutarnja i vanjska osjetila igraju važnu ulogu u vođenju potpunog ljudskog postojanja. Bebe u prvim mjesecima života uvelike »uče« putem svojih osjetila. Odrasli su se pak, u potrazi za istinom, skloniji previše oslanjati na vlastiti intelekt. Posljedično, propuštamo se okrijepiti onim obogaćenjem koje nudi izoštrena svjesnost osjetila. Nekima ta svjesnost može nedostajati, a da im uopće ne nedostaje. Živjeti život u punini vjerojatnije je kada je čovjek potpuno ukorijenjen u svakodnevni svijet u kojem se nalazi koristeći pritom i racionalne i osjetilne sposobnosti. Ako želimo živjeti s većom dubinom tada je pozornost prema našim osjetilima bitna. Drugim riječima, moramo stvoriti trenutke u kojima ćemo svjesno samo »stajati i promatrati, slušati i osjećati, mirisati i kušati«.
Događaji u našim životima često se proživljavaju automatski, a ne svjesno. U određenim aktivnostima i okolnostima to tako mora i biti. Na primjer, dok vozimo automobil ne možemo biti svjesni svakog pokreta koji napravimo kočnicom ili upravljačem. Međutim, potrebni su nam trenuci, nadajmo se po nekoliko njih dnevno, u kojima si namjerno dopuštamo uživati, radovati se i diviti opipljivoj stvarnosti u kojoj zapravo živimo. Primjeri bi mogli biti sljedeći: primjećivanje zvukova oko sebe u prometnoj ulici, pogled kroz prozor ureda, tekstura i/ili okus hrane koju jedemo, unutarnja ljepota osobe s kojom razgovaramo kao i priznavanje ljepote onoga što ja jesam. Ukratko, moramo dopustiti svojim nutarnjim i vanjskim osjetilnim svjetovima da nas hrane kroz obične trenutke kao i kroz one izvanredne. Skriveni trenuci mogu se pokazati kao dragulji koji život čine vrijednim truda, možda čak i »ispunjenim čudom«.
Catherine McCann, Spirituality and the Senses: Living Life to the Full

Pročitajte više

Znanost, polazište vjere

Vjera daje odgovor na pitanja poput: Zašto postojimo? Koji je smisao života? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Nuklearna fizika, kemija ili matematika ne mogu odgovoriti na ta pitanja. To nije njihova domena. Pitanje na koje znanstvenik želi odgovoriti jest kako naš svijet funkcionira. Stoljećima su ljudi mislili i vjerovali da odgovor na to pitanje mogu pronaći u Bibliji. Prošlo je tek nekoliko stoljeća otkad su kršćani počeli razdvajati ta pitanja, a taj proces razjašnjavanja još uvijek traje.
Mnogi ljudi kažu da su vjerovali kao djeca, ali da su izgubili vjeru kada su otkrili znanost. Jedan od razloga za to je što je poznavanje vjere kod mnogih ljudi ostalo ograničeno na znanje koje su o njoj imali u djetinjstvu. Nije iznenađujuće da je takvo vjerovanje poljuljano u suočavanju sa znanstvenim razmišljanjem. Za druge je upravo bavljenje znanošću polazište puta vjere: Tko je ili što u iskonu ovog nevjerojatno lijepog kozmosa?

Nikolaas Sintobin SJ, Did Jesus Really Exist? And 51 other questions

Pročitajte više

Obdareni smo milošću

U svojim poslanicama Pavao često govori iz osjećaja da ga je Bog obdario velikom milošću. Iako »manji od najmanjega među svim svetima« (krštenima), njemu je povjerena »posebna milost«. Milost o kojoj Pavao govori jest Evanđelje koje razotkriva otajstvo Kristovo. Pavao je zadivljen »dubinama koje vidi u otajstvu Kristovu«. Vrlo je svjestan da ova milost koja mu je povjerena sa sobom nosi i odgovornost. Pozvan je biti slugom toga Evanđelja kojim je obdaren, odgovoran za njegovo naviještanje onima koji ga nikada nisu čuli te sebe vidi kao »upravitelja« kojemu je gospodar dao mnogo i koji sada treba pokazati da je dostojan onoga što mu je povjereno.
Svi smo mi na različite načine obdareni milošću od Gospodina. Kršteni smo u Krista. Dobili smo udio u njegovu Duhu. Povjereno nam je Evanđelje. Udovi smo Kristova tijela, Crkve. Primamo njegov dolazak kao kruh života u euharistiji. Dotaknuti smo njegovom milosnom prisutnošću u sakramentu pomirenja. Poput pouzdanih upravitelja Gospodin nam je povjerio jako puno. Kao »vjerni i mudri« upravitelji trebamo nastaviti cijeniti milosti koje smo primili od Boga i živjeti iz onoga što nam je povjereno. Gospodin nas je obdario milošću kako bismo i mi mogli obdariti druge onime što smo primili.


Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’

Pročitajte više