Svako dobro djelo učinjeno s ljubavlju ima vječnu vrijednost

Naši se napori mogu činiti malenima i uzaludnima, ali mnoge evanđeoske epizode otkrivaju ponavljajući motiv da Bog ima oko za malene ljude i malene stvari. Sjetimo se udovičina novčića i umnažanja kruhova i riba (Mk 12, 41–44; 8, 1–9). U Kani se obična voda pretvara u najbolje vino (Iv 2, 1–12); na Posljednjoj večeri skromni kruh i vino postaju tijelo i krv Gospodnja (Lk 22, 19–20). Život svake osobe, koliko god bio skriven, utječe na sve ostale (Rim 14, 7). Svako dobro djelo, koliko god maleno bilo, ako je učinjeno s ljubavlju, ima vječnu vrijednost jer ljubav nikada ne prestaje (1 Kor 13, 8) i požnjet ćemo njezin rod u svoje vrijeme (Gal 6, 9). To utemeljuje nadu da naši sićušni doprinosi u korist našeg bolesnog planeta nose vlastitu simboličku vrijednost. Julijana od Norwicha izražava tu nadu:

Bog mi je pokazao nešto maleno, veličine lješnjaka, što je ležalo na dlanu moje ruke. Pogledala sam to i pomislila: »Što bi ovo moglo biti?« I dobila sam odgovor: »To je sve što je stvoreno.« Čudila sam se kako to može opstati jer sam mislila da bi se zbog svoje malenosti moglo odjednom rasplinuti u ništa. I dobila sam odgovor: »Traje i zauvijek će trajati jer ga Bog ljubi. I tako sve stvari imaju svoj početak po ljubavi Božjoj«. U toj maloj stvari vidjela sam tri istine: prva je da ju je Bog stvorio; druga da je Bog ljubi; a treća da je Bog čuva.

Brian Grogan SJ, Creation Walk:The Amazing Story of a Small Blue Planet